Otkrij svoj potencijal za profesionalni razvoj u mjesec dana praktičnog rada

Studiraš marketinški ili komunikacijski smjer i ne znaš gdje se vidiš nakon što završiš faks? Jedna vrsta kolegija bila ti je lakša nego ostali, ali se ipak izgubiš u vlastitim mislima kad se upitaš koji bi posao mogao biti pravi izbor za tebe. S druge strane, ne zanima te upravljanje maloprodajom ili analiza prodanih proizvoda za računovodstvene kalkulacije, ali copywriting i upravljanje društvenim medijma uhvatilo je tvoju pažnju. Ako tako razmišljaš, najbolji način kojim ćeš se riješiti svih nedoumica je: studentska praksa u komunikacijskoj agenciji!

Završetkom školovanja stižeš na tržište rada gdje ćeš se predstavljati poslodavcima. Ukoliko si te sreće i poslodavac te pozove na intervju za posao, budi spreman na pitanja o tome koje probleme možeš rješavati, a tvoj odgovor treba biti konkretan i samopouzdan kako bi budući kolega dobio što bolji dojam o tvojim kvalifikacijama. Za vrijeme studentske prakse osvijestiti ćeš kojim vještinama već vladaš, a usput saznati koje druge tražene vještine u realnom sektoru možeš brzo naučiti. Na praksi ćeš zapravo saznati s kojim se profesionalnim mogućnostima možeš predstavljati u životopisu.

Osnove medijske komunikacije ne predstavljaju ti nepoznanicu, ali do sada nisi imao/la priliku napisati niti jedan copy, brief ili priopćenje? Najbolji recept za shvaćanje toga kako nastaju takvi tekstovi su samostalne ideje, znanje iz dosadašnjeg teorijskog znanja koje si pokupio/la u predavaonici fakulteta, te prijedlozi osoba s iskustvom. Praktikant na svom mjestu u uredu izvršava dodijeljene zadatke najbolje što može, te, ako se slučajno zatekne u bilo kakvom problemu mentor mu priskače u pomoć stručnim savjetom i na taj način budući stručnjak stječe osnovno radno iskustvo. Stručnu praksu u agenciji možemo sagledati i kao svojevrstan business eksperiment namjenjen testiranju vještina koje već posjeduješ.

Odraditi zadatak po vlastitim idejama vodeći računa o pravilima struke nije toliko jednostavno koliko izgleda na prvu, još ako se u obzir uzme kriterij vremenskog roka zadatak postaje izazovniji. Naučiti raditi unutar zadanog roka najvrijednije je iskustvo koje se može steći kroz studentsku praksu, jer je takvo iskustvo skoro pa nemoguće dobiti izvršavajući seminarske radove, dok se pripremaju ispiti. Poslije uspješno odrađene prakse na intervjuu za posao s lakoćom ćeš odgovoriti kako „dišeš“ kada su u pitanju rokovi predaje tekstova i izvršavanja zadataka.

Jedna od podcijenjenih prednosti praktičnog rada u stvarnim poslovnim uvjetima je mogućnost za jednostavan pronalazak teme diplomskog rada koju ćeš još lakše obraniti nego napisati. Za vrijeme boravka u uredu tim razgovara o konkretnim izazovima vezanim uz poslovanje i tako ti se može pojaviti tema za pisanje rada zanimljivija od onih iz stručnih knjiga, a uz to nećeš morati pretraživati predložene suhoparne teme iz literature. Možda već sa samom temom rada koja ti se pojavila za vrijeme prakse, krene tvoj intervju za posao.

Moje iskustvo studentske prakse poslužilo mi je da upoznam svoju profesionalnu stranu i saznam s kojim se vještinama mogu najbolje predstaviti kod budućih poslodavaca, a koje bih trebao još usavršavati. Sada sam spremniji i imam više samopouzdanja za odazvati se na intervju za posao, a to nije bio slučaj prije prakse.

Ako imaš priliku prijaviti se za studentsku praksu, nemoj razmišljati trebaš li se prijaviti nego odmah počni prilagođavati obaveze na fakultetu kako bi pronašao vremena da otkriješ i usavršiš svoje poslovne vještine. (D. Mirić)

Share on Pinterest

Lav ili tele među medekima

Sjedim i ne vjerujem – gotovo je. Nema više planiranja i kuhanja doručaka s Marijom. Eneinog entuzijazma ponedjeljkom. Larinih savjeta nakon obavljenih zadataka. A ni zajedničkog živciranja s Ivom. Kada čujem kuckanje potpetica na hodniku neću vidjeti uvijek nasmijanu Maju. Niti vrckavu Pavlinu. A ni najglasnije i najbrbljavije žene u uredu: naša tri mušketira. Falit će mi. I Thomasove modne kombinacije i Tomino „glasno pričanje“ i naš „deda“ Mato koji zahvaljujući bogatom životnom iskustvu zna baš svaki trač u gradu.

Bila je ovo praksa. I to kakva. A ja oduševljena jer sam dobila priliku za iskustvo u jednoj od najboljih PR agencija u Hrvatskoj. Biti dio prave male obitelji. Upala sam u nju k’o kakvo tele na šarena vrata. Jer to sam i bila – bakalar novinarstva bez velikih znanja i iskustva u komunikacijama. Između večernjih predavanja i radnih vikenda trudila sam se što sam više mogla – da nešto ozbiljno ne zabrljam. Mislim da mi nije išlo taaaako loše… „Šuti i radi“ – to je bio moj moto. Da se razumijemo, ovaj dio sa šutnjom mi je najteže pao, jer ako nešto mogu raditi cijeli dan, onda je to bome mljet’.

Osjećala sam se kao da sam došla na pravo mjesto – svi ti ljudi, vjerovala ja ili ne, mogu mljeti više od mene. „Je li to moguće?“ – još se i danas pitam. I tak’ smo mi: mljeli, radili, ja sam nekad šutjela. Sad kad me pitate kaj sam radila, rekla bih da sam radila sve što sam mogla i znala. Nekada sam iznenadila samu sebe. Nekad sam iznenadila ekipu. I da, isticala sam se s tom kovrčavom kosom ko kakav lav, dok sam zapravo bila šutljivo tele. I nisu me pojeli medeki. Što god vam rekli, ja ću vam reći istinu, a to je da oni jedu zobene kaše, jogurte, posne sireve i piju jako jako puno turske kave. Ipak, treba izdržati duge radne sate u brlogu…

I što reći na kraju? Hvala. Ne ono patetično hvala bez puno značenja, nego argumentirano hvala. I na nevjerojatnoj količini strpljenja, susretljivosti, savjetima, pohvalama, ali najviše na tome što sam se osjećala kao dio tima. Vjerujem da sam to i bila, a to je iskustvo najbolje što jedna grupa ljudi (ili u ovom slučaju medeka) može dati pojedincu. Podijeliti ideje i iskustva, biti zajedno u svim situacijama, živcirati se i puno se puno smijati. Jer na kraju dana to je najvažnije. Ono što ostaje. A toga je puno: lijepa iskustva, dragi ljudi i sjećanja koja će mi uvijek staviti osmijeh na lice.

Share on Pinterest