Zašto domaće tvrtke koje posluju isključivo na inozemnom tržištu trebaju PR aktivnosti i u Hrvatskoj?

Iako su poslovanje na inozemnom tržištu i usredotočenost na klijente izvan granica Hrvatske pokazatelji razvijenog poduzetničkog duha, za ostvarivanje sveobuhvatnog pozitivnog imidža u javnosti neizostavno je uključiti i lokalnu zajednicu u svoje poslovanje te aktivno sudjelovati u njezinom životu. Zahvaljujući društvenim mrežama, ciljne javnosti bilo kojeg tržišta mogu se s lakoćom informirati o djelovanju pojedinih tvrtki te utjecati na njihov ugled, međutim PR aktivnosti „na domaćem terenu“ daju sadržaj i temelj stvaranju priče o uspjehu. Evo nekoliko savjeta o uključivanju matične države u PR plan:

  • Lokalna zajednica

Obratite pažnju na potrebe zajednice u kojoj radite i živite. Sigurno ste čuli za frazu „Think globally, act locally“, pa možete razmisliti o različitim sponzorstvima lokalnih događanja, donacijama i društveno odgovornim projektima kako biste svojoj okolini pokazati da za nju i brinete. Izdvojite dio prihoda kako biste pružili lokalnoj zajednici dugoročnu dobrobit i transparentno komunicirajte svoje postupke.

  • Izgradnja dugoročnih odnosa i povjerenja

Kada su potencijalni klijenti i ulagači zainteresirani za suradnju s vama, prvo što će učiniti jest istražiti vas putem interneta i društvenih mreža. Tvrtka koja je dobro percipirana u Hrvatskoj, ostavit će snažan dojam i na inozemne klijente. Stoga redovito informirajte i educirajte domaće javnosti o proizvodima i uslugama koje nudite, projekte na kojima radite te svoje suradnike i zaposlenike, budite dostupni za medijske izjave i komentare kako biste dodatno radili na svojoj vidljivosti i prepoznatljivosti. Također, aktivirajte profile na društvenim mrežama, komunicirajte dvosmjerno, odgovarajte na upite i stvorite zadovoljnu zajednicu pratitelja. Otvorenom i kontinuiranom komunikacijom minimizira se negativan publicitet u slučaju krize, dok se proaktivnom komunikacijom uvijek možete izdvojiti od konkurencije.

  • Employer branding

Zadovoljni zaposlenici ključ su uspjeha svake tvrtke, stoga komunicirajte svoju priču kontinuirano, kroz sve dostupne kanale, kako bi i potencijalni zaposlenici znali za vas. Ne zaboravite da su zaposlenici ambasadori vaše tvrtke, stoga ih uključite u procese donošenja odluka, osluškujte njihove potrebe te svakako vodite računa i o nagradama. Ako imate mogućnost, pokušajte dodatno razviti radne uvjete te benefite za zaposlenike koji će svakako pridonijeti njihovom i vašem poslovnom uspjehu. Izgradnjom branda poželjnog poslodavca pomoći ćete odjelu ljudskih resursa u privlačenju novih zaposlenika jer je utvrđeno kako je dobar PR podrška HR-u. Komuniciranjem aktivnosti koje provodite, lokalna zajednica i ostale ciljne javnosti postat će svjesni vaše kvalitete, čime ćete stvoriti izvrsnu priliku za potencijalnim proširenjem poslovanja, ako se za to jednog dana odlučite. Neka vaša tvrtka postane primjer uspješnog gospodarstvenika koji ne zanemaruje interese okoline u kojoj djeluje, iako se bavi inozemnim klijentima.

Share on Pinterest

POVIJEST ODNOSA S JAVNOŠĆU

Posljednjih se godina uglavnom govori o suvremenim kretanjima u struci ili trendovima za iduću godinu, a blogovi se praktički uopće ne bave povijesnim aspektom. Sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir sve brži razvoj tehnologije i protok informacija, kao i potrebu za adekvatnim odgovorom na sve te suvremene izazove. Ipak, nije zgorega povremeno baciti pogled u prošlost i sagledati kako je nešto nastalo i razvijalo se kroz vrijeme. Ako već ne zbog one Ciceronove – Povijest je učiteljica života, onda barem zbog niza zanimljivosti koje se mogu pronaći. Ovaj tekst, preuzimajući rizik da ga se označi da je demode, ukratko prikazuje povijest odnosa s javnošću.

Ciceron je spomenut već u prvom odlomku teksta i to ne bez vraga. Počeci određenih oblika odnosa s javnošću sežu u antičku Grčku i Rim, ali to smo, kao i kod brojnih drugih stvari, mogli i pretpostaviti. Naravno da se ne radi o odnosima s javnošću u suvremenom smislu – više su to upute o dobroj komunikaciji i javnom nastupu u djelima Platona, Aristotela, Cicerona, Tacita i drugih. Ako mislite da političari imaju potrebu oblikovati javno mišljenje ili popravljati svoj imidž tek odnedavno, onda se jako varate. Antički državnici, često vješti govornici, uvidjeli su važnost svoje reputacije među narodom pa su govorima nastojali učvrstiti svoj ugled i utjecaj.

Važnost PR-a uvidio je i Napoleon, zbog čega je osnovao Ured za oblikovanje javnog mnijenja, čija je glavna zadaća bila kreiranje političkih trendova prema njegovim željama te analiza brojnih situacija dobrog ratnog komuniciranja kroz povijest.

Većina autora smatra da se sam termin odnosi s javnošću najprije upotrebljavao u SAD-u , odakle se proširio i na ostale zemlje. Naime, odnosi s javnošću pojavili su se u Americi tijekom Američke revolucije. Ako se pak gleda s korporativnog aspekta, prvi odjel odnosa s javnošću utemeljen je 1889. godine u kompaniji Westinghouse sa svrhom promocije revolucionarnog sustava izmjenične struje. Da, radi se o Teslinom sustavu izmjenične struje i tvrtki koja ga je podupirala.

Početak 20. stoljeća označio je osnivanje prvih specijaliziranih tvrtki i agencija za odnose s javnošću. Prva tvrtka za promidžbu koja se može smatrati pretečom današnjih tvrtki za odnose s javnošću utemeljena je u Bostonu 1905. godine, kada je skupina mladih osoba osnovala Ured za publicitet (The Publicity Bureau). Prva takva njujorška tvrtka zvala se Parker & Lee, prema dvojcu koji je uspješno vodio kampanju Theodora Roosevelta. Tijekom Prvog svjetskog rata, američki predsjednik Woodrow Wilson, svjestan važnosti javnog mišljenja, utemeljio je Odbor za javno informiranje sa svrhom mobiliziranja javnog mišljenja za potporu ratnom angažmanu, jer su mišljenja o tome bila skroz podijeljena.

Nakon rata odnosi s javnošću brzo se šire i razvijaju te se pojavljuju u državnim ustanovama, poslovnim organizacijama, pokretima radništva i društvenim pokretima. Prvi kolegij iz odnosa s javnošću, što se tiče sveučilišne razine u SAD-u , počeo je 1923. na Odjelu za novinarstvo Sveučilišta u New Yorku, a vodio ga je Edward Bernays, pionir ove struke i po mnogima „otac odnosa s javnošću“. Bernays je i autor prve knjige iz ovog područja – „Kristaliziranje javnoga mnijenja“. U toj knjizi iz 1923. godine, prvi put se uvodi termin savjetnik za odnose s javnošću (public relations counselor). Poznata je njegova PR kampanja Baklje slobode (Torches of Freedom), koju je 1928. radio za American Tobacco Company s ciljem populariziranja pušenja kod ženske populacije na javnim mjestima. Krasno – rekli bismo danas, ali tada je to služilo emancipaciji žena i, naravno, većim prihodima tvrtke American Tobacco Company.

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt osnovao je u lipnju 1942. godine Ured za ratno informiranje, a zanimljiv je podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata oko 75.000 ljudi u Americi prošlo obuku iz odnosa s javnošću. Još zanimljivije je pratiti korištenje PR-a tijekom Vijetnamskog i Zaljevskog rata. Dok se Vijetnamski rat spominje kao prvi rat u kojem se moglo slobodno izvještavati o ratnim zbivanjima, tijekom Zaljevskog rata američka vlada odabrala je drugačiji pristup ograničivši novinarima pristup informacijama. Rekli bi – na greškama se uči!

U drugoj polovici 20. stoljeća potiče se profesionalizacija odnosa s javnošću te nastaju brojna profesionalna udruženja. Razdoblje suvremenih odnosa s javnošću počinje od sredine 1960-ih. S globalnom informatizacijom dolazi do bržeg i kvalitetnijeg komuniciranja, a o razvoju visoke tehnologije da i ne govorimo. U konačnici, tome smo svjedoci i danas.

Što se pak tiče razvoja PR-a u Hrvatskoj, sve je počelo 1964. godine kada je otvoreno radno mjesto PR menadžera u hotelu Esplanade. Namjera je bila potaknuti odnose između hotela i okružja te utjecati na okolinu. Četiri godine kasnije, koprivnička Podravka zaposlila je u Sektoru za prodaju posebno zaduženu osobu za odnose s javnošću . Pored hotela Esplanade i Podravke, svakako treba spomenuti i cavtatski hotel Croatia, u kojem odnosi s javnošću funkcioniraju još od 1973., hotel Inter-Continental koji odnose s javnošću dobiva 1974., hotel Solaris Šibenik (1980.) te hotel Belvedere iz Dubrovnika (1984.). Praktički je nemoguće ne primijetiti da su prve aktivnosti PR-a u Hrvatskoj vezane uz hotelijerstvo, odnosno turizam.

Ako Edwarda Bernaysa smatramo pionirom PR-a u svijetu, onda je to u Hrvatskoj Eduard Osredečki, autor prve hrvatske knjige o odnosima s javnošću – „Odnosi s javnošću – Public Relations“. Osredečki navodi da se posao osoba zaduženih za odnose s javnošću u počecima sastojao od nabave, sistematizacije, arhiviranja i distribucije fotografskih materijala, objavljivanja biltena i novina poduzeća, promocije knjiga i likovnih izložbi u prostorijama poduzeća, povremenih pisanih informacija i konferencija za novinare te izravnog informiranja posjetitelja poduzeća, a s vremenom se obujam posla proširio, u skladu s razvojem tehnologije i potrebama suvremenog svijeta.

Iako ovaj tekst nije dao recept za PR poteze u 2019., ipak neće biti potpuno beskoristan ako si postavimo jednostavno pitanje – mogu li se povući kakve poveznice s događajima i potezima iz povijesti odnosa s javnošću ili je danas PR potpuno drugačiji?

Možda se potom rodi i poneka ideja za 2019. godinu.

 

 

Više: Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću, teorija i praksa. Zagreb: Synopsis.

Share on Pinterest

Zašto ljudi imaju problema s Kim Kardashian?

K kao Kim, K kao KKW, K kao Kardashian.

Postoje li još uvijek ljudi koji nisu čuli za Kim Kardashian? Možda na Saturnu.

Od parfema, kozmetike, video igrice, reality showa koji se vrti više od 10 godina, suradnje s poznatim dizajnerima, trenerima… Kim je došla do netto vrijednosti od 175 milijuna dolara.* Ne, u ovom blogu neću pisati koja je tajna njezinog poslovnog uspjeha, ali ću se dotaknuti njezinog utjecaja kojeg je ostavila svojom pojavom i poslovnim projektima.

Igrom slučaja, Kim nije samo postala poznata zbog videa s bivšim dečkom, reperom Ray J-em, već povijest cijele obitelji ide dalje u prošlost. Globalno poznati slučaj Nicole Simpson Brown i Rona Goldmana, za čije je ubojstvo optužen i oslobođen O.J. Simpson, donijele su slavu i njezinim roditeljima – Robertu Kardashianu (bliskom prijatelju O.J.-a i jednom od odvjetnika na njegovom suđenju) i Kris Jenner (najboljoj prijateljici od Nicole Simpson Brown).

Kada se cijeli slučaj malo utišao, Kim je već bila najbolja prijateljica s poznatom nasljednicom Paris Hilton kojoj je slagala ormar. Korak po korak, uslijedila su druženja, prijatelji i veze koje je mama Kris Jenner pažljivo plasirala medijima, sve dok u njih nije procurila i sporna snimka s bivšim dečkom. Nakon toga, Kim se život okrenuo ravno u bogatstvo.

Krenulo je reality showom Keeping up with the Kardashians, a sada posjeduje vlastitu make up liniju KKW, nekoliko parfema, video igrice te uspješno promovira modnu liniju Yeezy (čiji je dizajner njezin suprug Kanye West, također poznati glazbenik).

Društvene mreže iskorištava do maksimuma – ukupno je na Facebooku, Instagramu i Twitteru prati više od 203 milijuna ljudi, krasila je naslovnicu poznatog poslovnog magazina Forbes, nedavno je osvojila i CFDA influnecer award (Council of Fashion Designers of America) te održala susret s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom raspravljajući o reformi zatvorskih kazni. To je sigurno više od nekih njezinih poznatijih kolega.

Rasizam, policijsko nasilje, problem beskućnika, surogat majčinstvo… samo su neke od tema koje komentira u svom realityju, ali i kroz brojne druge platforme.

Kim je također osoba koju kritizira apsolutno svatko – ili je vole ili je ne vole, ne postoji baš nitko tko je ravonodušan. No, bilo kako bilo, svaki poslovni potez koji povuče, ona niže uspjehe. Je li onda pravedno reći da ne radi ništa i da je poznata bez ikakvog razloga? Zašto se niti jednu drugu zvijezdu toliko ne kritizira kada osnuje svoj brand nekog proizvoda ili krene u poslovne vode? Zašto druge zvijezde ne koriste na takav način svoju slavu? Aha, oni su ipak poznati iz nekog razloga, poput glume ili glazbe.

Ali upravo u tome i jest čar američkog tržišta – možeš postati slavan kada i kako želiš, ali nisu svi slavni svoj uspjeh stvorili na nekim tako umjetničkim temeljima. Zašto su primjerice poznate Kate Middleton ili Meghan Markle? Prije udaje za svoje prinčeve, nisu medijima bile toliko zanimljive, čak niti Meghan koja je bila glumica. Uzmimo primjer bezbrojnih reality showova poput WAGS-a (Wife and girlfriends of sport stars) u kojem se doslovno radi o zaručnicama, suprugama i djevojkama sportskih zvijezda, koje pogodite, ne rade ništa.

Imamo primjer i ostalih emisija i programa u kojima se konstantno pumpa sadržaj, na temelju kojeg se rađaju influenceri, voditelji, model i celebovi čija slava traje kraće od utakmice hravtske nogometne reprezentacije. 🙂

Koji je onda krimen Kim Kardashian koja je postala poznata zbog roditelja i bivšeg dečka, te nakon toga s obitelji krenula u vrlo uspješne poslovne vode? Kroz svoje projekte pomogla je nebrojenim ljudima koji su zahvaljujući njoj ostvarili osobne uspjehe (dizajner Olivier Rousteing iz modne kuće Balmain, make up artist Mario Dedivanovich, frizeri, dizajneri, asistenti i brojni drugi). Upravo je Mario naveo kako mu je netom prije nego je trebao pokrenuti suradnju s Kim, menadžer rekao kako s njom nikada neće uspjeti. Zašto?

Da je kojim slučajem Kim muško, bi li i dalje bila tako omražena među poznatima? Čemu toliko hejta za ženu koja se razumije u biznis?

Zašto sam htjela napisati ovaj mini blog o Kim? Moć medija je ogromna i ima strahovit utjecaj na ljude, a život medijski eksponiranih ljudi (čime god se oni bavili) stvarno nije lagan. Žeim reći kako komentari poput ‘Zašto je Kim poznata, ta ništa u životu nije napravila’ i ‘Ta glupača ne zna ništa osim skidati se gola’ ne drže vodu. Ako mislite da je lagano doći do vrijednosti od 175 milijuna dolara jednostavno, dok vas na tom putu svi podcjenjuju, diskriminiraju iz xy razloga i moraliziraju, pokušajte sami stvoriti makar stoti dio tog iznosa. Nije tako lagano, zar ne?

Stop hating and star learning!

* Izvor: http://time.com/money/4950313/kardashian-net-worth/

Photo: Getty Images for ABA

Share on Pinterest

Lobiranje u komunikacijskoj industriji

Što vam prvo padne na um kad čujete riječ lobiranje? Vjerojatno prva pomisao većine jesu internacionalne korporacije, svote novca od kojih vam se zavrti u glavi, političke zakulisne igre i Remy Danton iz serije House of Cards. Koliko god uzbudljivo bilo pratiti intrige u hodnicima Capitol Hilla, stvarnost je doista miljama daleko. Usporedivo je s očekivanjem da sve novinarke nose Manolo Blahnik štikle i imaju rezervni stan ako im treba tišine za rad. Kada u komunikacijskoj agenciji spomenemo riječ lobiranje, većinom mislimo na ovo – ako imate neku temu je zanimljiva, želite za nju zainteresirati što više drugih ljudi.

Primjerice, saznali ste za studentski projekt o interkulturalnoj suradnji, za koji smatrate da može značajno doprinijeti dijalogu i uključivanju različitosti u vašoj lokalnoj zajednici. Pretpostavka je da studentska organizacija nema veliki budžet za oglašavanje ili ga čak nema uopće, što nije neuobičajeno kod volonterskih projekata. Ipak, držite da je važno da što više ljudi sazna za njihovo djelovanje i uključi se u planirane aktivnosti. Onda na scenu nastupa lobiranje.

Kako bi informacija o vremenu i mjestu radionice došla do ciljane skupine, morat ćete prvenstveno što više pojedinaca uvjeriti da na svojim društvenim mrežama podijele detalje inicijative i raspored susreta. Isto tako, zainteresirane za širenje poruke potrebno je pronaći i u medijima. Potom želite obavijestiti udruge, zajednice i pokrete sličnih interesa da se uključe, a nije naodmet pronaći i tvrtke koje mogu financijski doprinijeti projektu. Konačno, da bi se u društvu nešto počelo poticati i  primjenjivati, na svojoj strani želite i neku političku opciju, pripadnike mjesnog odbora i druge koji će inicirati, primjerice, donošenje propisa kojim svi tražitelji azila imaju pravo dobiti besplatnu poduku o lokalnim običajima zemlje u kojoj čekaju rješenje svoje situacije.

Ovisno o vašem cilju i području za koje lobirate, tijek vaših postupanja bit će sličan prodaji – uvjeravat ćete nekoga da želi uložiti svoje vrijeme, novac ili energiju za „vašu stvar“. Vrlo je vjerojatno da ćete se pritom, kao i u prodaji, suočiti s odbijanjem i to ne uvijek na najpristojniji način. Stoga, prije nego se upustite u ovakav pothvat, dobro proučite činjenice kojima možete baratati i pripremite ključan razlog za svaku ciljnu skupinu zašto bi se trebala uključiti, a poželjno je i da prigrlite mindset kako ništa ne „uvaljujete“, već nekome pružate mogućnost da se aktivira na potencijalno zanimljivom ili korisnom području. Ne skrivajte vlastitu korist, no naglasite što osoba kod koje lobirate dobiva ako vas podrži.

Kao i kod svih drugih vještina, jedino vježbom možete usavršiti sposobnost uvjeravanja. Internet je, naravno, pun resursa koje možete iskoristiti da biste se lakše i uspješnije upustili u lobiranje. Nije loša ideja ni pronaći mentora koji će vam pomoći svojim savjetima. Samo nemojte uzore tražiti u likovima popularnih serija, jer fikcija često ne poznaje poraz, a na greškama ćete se najbrže razviti u uspješnog lobista.

 

Photo credit: Cartoon Network

Share on Pinterest

Zašto su najviše pozicije rezervirane za muškarce?

U poslovnom svijetu, pogotovo komunikacijskoj industriji, zaposleno je mnogo žena. O njima se pišu inspirativni članci, u intervjuima dijele tajne svog uspjeha, društvene mreže vole njihove savjete i uvijek su sređene za svaku priliku. No, u tim tekstovima ne piše da te žene nisu na rukovodećim pozicijama. Osim toga, što se više odmičemo od medija, komunikacija i marketinga, sve je manje žena na dobrim pozicijama i sa zadovoljavajućim uvjetima rada. Ustvari, dovoljno je pogledati listu sto top hrvatskih menadžera mlađih od 40 godina i odmah se primjećuje apsurdan nesrazmjer muških i ženskih imena.

U nedavno objavljenom izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu stoji da se, od razdoblja recesije, najveći broj pritužbi odnosi na područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 52 posto (povećanje za 10 postotnih bodova u odnosu na 2016.). Dakle, ne samo da se u Hrvatskoj situacija ne poboljšava, već se neravnopravnost produbljuje. Žene čine većinu nezaposlenih, 57 posto, te se i dalje zapošljavaju u manjoj mjeri u odnosu na muškarce svih dobnih skupina i svih razina obrazovanja. Evidentno je iz tih podataka da se muškarcima pri zapošljavanju daje prednost, a još uvijek se može čuti kako se ženama na razgovoru postavljaju pitanja o djeci i planiranju trudnoće. Istek ugovora o radu na određeno vrijeme poslodavci vrlo često koriste kao izgovor kako ne bi morali zadržati u radnom odnosu radnice koje koriste rodiljna prava.

Žene čine većinu u potplaćenim sektorima. Većinu čine kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Nailaze na „stakleni strop“ –u upravama ima 15 posto žena, a 20 posto u nadzornim odborima d.d., kaže izvješće crno na bijelo. Jaz u plaćama je oko 11,3 posto. Zašto je to tako danas u Hrvatskoj? I bolje pitanje – što možemo učiniti da tako više ne bude?

Prvenstveno, trebamo što više pričati o tome, na temelju statističkih podataka i istraživanja. Nitko ne smije imati priliku reći da žene nisu diskriminirane u poslovnom svijetu. Učinimo ove podatke općepoznatim. Potom, jasno i glasno zahtijevajmo provođenje zakona, u svakom slučaju i tražimo nadležne institucije da reagiraju na svaku sumnju u diskriminaciju. Ne trebaju nam povlastice. Treba nam samo jednak tretman pri jednakoj razini obrazovanja i jednakom učinku. Što više poslodavaca uvidi da neopravdanim postupcima samo demotiviraju žene u svojim poduzećima i time si stvaraju poslovnu štetu i izlažu se kaznama, to ćemo prije raditi u zdravijoj okolini i biti spremni na veće uspjehe – muškarci i žene zajedno.

Share on Pinterest

O intelektualnom izvozu

Zašto bi Hrvatska trebala početi raditi na tome da više izvozi svoje ideje? Jer ih ima! U našem biznisu ima jako puno pametnih i kreativnih ljudi i tvrtki. Nije da van naših granica nema pametnih ljudi, ali u tome i jest bit – zašto van umjesto ljudi ne šaljemo ideje?

Naime, Grizli je upravo postala agencija koja je svoje usluge proširila na austrijsko, slovačko i češko tržište, a u planu je priprema i za dansko. Zašto je to velika stvar? Zato što za to nismo morali preseliti niti svoju tvrtku niti svoje ljude u Austriju, Njemačku ili Irsku, već smo napornim i predanim radom došli do toga da svoje ideje možemo plasirati na vanjska tržišta – iz Hrvatske.

S obzirom na to kako nam poslovanje nije u potpunosti usmjereno na samo jedan segment, izuzetno nam je važno kontinuirano raditi na kreativnosti, poboljšanju usluga i razvoju poslovanja jer samo tako možemo doći do ovakvih rezultata. Ideje ne poznaju granice i njihov izvoz najviše se veže za IT industriju, no to se polagano mijenja. Kreativnost, društvene mreže, advertising, branding i odnosi s javnošću u budućnosti će sigurno biti usluge koje će se moći izvoziti, ali korijen svake od tih usluga leži u kvalitetnoj ideji i predanom odnosu prema klijentu.

Zašto je kontinuiran trud važan? Jer nije besplatan, jer je vaš, osoban, i nitko vam ga ne može oduzeti, a onaj tko zna će ga lako prepoznati i uvažiti. Iznimno smo ponosni kada su naši klijenti zadovoljni, a najviše kada su zadovoljni nama.

Industrija komunikacija na stranim tržištima iznimno je konkurentna, stoga sa sigurnošću možemo reći kako će hrvatska kreativnost kao i domaća komunikacijska industrija, odnosno intelektualne usluge, u budućnosti definitivno biti jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda. Zašto već sada ne bismo počeli na tome raditi te se pripremati za nove izazove?

 

 

Photo by Drupal.org

Share on Pinterest

Have yourself a merry little Christmas

Vrijeme je darivanja, šarenih ukrasa, najljepših čestitki i božićnih reklama. No kako to blagdansko vrijeme utječe na vaš brend i komunikaciju s korisnicima?

Kada je riječ o proizvodima široke potrošnje sa sigurnošću možemo reći da je vrijeme blagdana idealno za njihovu prezentaciju. Najbolji pokazatelj je Coca Cola koja je, zahvaljujući božićnim reklamama, zauzela prvo mjesto u oglašivačkom svijetu. Radosni Djedica, snijeg, božićni ukrasi, ljubav, i još malo ljubavi začinjene Coca Colom, pokazali su se kao savršen recept za najbolju božićnu reklamu. Tko može zamisliti božićni ručak ili party bez ovog osvježavajućeg napitka?

Osmišljene kako bi u nama potaknule emocije i stvorile potrebu za određenim proizvodom, reklame su zasigurno jedan od najuspješnijih marketinških alata. Naravno, komunikacijska strategija ovisi o proizvodu i ciljevima. Dizajnerica unikatnih lutaka i proizvođač parketa neće imati jednaku komunikacijsku strategiju, iako imaju isti cilj – ostvariti što veću zaradu.

Dok će dizajnerica posegnuti za prodajnom strategijom kroz oglašavanje i prodajni PR, proizvođač parketa iskoristit će različite kanale kako bi se osvrnuo na rezultate protekle godine, istaknuo planove u novoj godini i skrenuo pozornost na svoju djelatnost. Međutim, oboje će posegnuti za izazivanjem emocije u postojećim i potencijalnim korisnicima ili poslovnim partnerima.

Digitalne platforme neizostavan su dio božićne komunikacijske priče. Naime, digitalne tehnologije otvorile su bezbroj mogućnost za izradu personaliziranog sadržaja, od newslettera, objava na društvenim mrežama pa sve do oglašavanja. Ukoliko vaša poruka na društvenim mrežama privuče pažnju te pobudi emociju u vašim pratiteljima budite sigurni da će se zakotrljati lavina komentara i dijeljenja sadržaja, a čak neće morati posegnuti za njegovom promocijom.

Stoga, blagdanska euforija u potpunosti odgovara ostvarivanju vaših marketinških ciljeva. Kreirajte posebnu ponudu koja će zadovoljiti kupce, a kojom ćete im zahvaliti za njihovu vjernost. Zahvalite partnerima, korisnicima, pratiteljima koji su također zaslužni za vaš uspjeh. Kreativnim rješenjima pobudite emocije i bez obzira na to koju strategiju odaberete, pobrinite se da vaša poruka dopre do krajnjeg korisnika upakirana u božićni light motiv.

And don’t forget, have yourself a merry little Christmas. 🙂

Share on Pinterest

Što znači biti Grizli?

Po meni, stvari su jednostavne. U prirodi je grizli medvjed, a u marketinško-komunikacijskom svijetu Grizli je klijentu medvjed. But in a good way. U prijevodu, grizemo za klijente koji se na nas mogu itekako osloniti, dati nam svoje povjerenje i očekivati veeeliki rezultat. Naravno, ponekad stvari ne idu tako glatko, no upravo zato smo ovdje – kako bi se klijenti osjećali sigurno i zadovoljno.

Svaka suradnja ili projekt, bez obzira na to koliko dugo traje, predstavlja vrtlog različitih aktivnosti u kojima moraš biti spreman za sva pitanja, imati što je moguće više odgovora i biti snalažljiv, sto na sat. U trenutku kada dobiješ klijentov brief ti si taj na koga pada sva odgovornost (no pressure 😊) i postaješ njegov oslonac. Dobavljači su tvoje produžene ruke koje u djelo moraju provesti sve ideje koje si zamislio, a s kolegama si k’o prst i nokat (kandža). Ovo je jedan od onih poslova koji iziskuju ogroman trud i predanost, a na kraju obavljenog posla osjećaš se kao da možeš napraviti baš sve. Naš zadatak je, osim ostvarenja ciljeva klijenta, ići korak dalje, dati više, jer želimo s klijentom ostvariti uspjehe gdje god nam se za to ukaže prilika.

Biti uz klijenta kada s ponosom predstavlja rezultate rasta svog poslovanja ili organizira event ili radi oglašivačku kampanju, znači da ujedno predstavlja rezultate našeg rada. Dok gledaš kako se nakon mukotrpnog rada i posla koji si obavljao jedan, dva ili više mjeseci, sve odvija onako kako je klijent to zamislio, pucaš od sreće.

Svaki klijent koji ostvari svoj poslovni ili komunikacijski cilj predstavlja neopisiv ponos za agenciju, pogotovo zato što je klijent svoje povjerenje dao baš nama. Svakim odrađenim projektom ili poslom rastemo, ali ne stajemo. Grizemo dalje i svakom novom projektu dajemo se 200%.

Grizli nije samo posao, Grizli is a way of life.

Share on Pinterest

Tomin blog (napokon)

Rekli su mi da bi bio red da i ja napišem koju o Grizliju i svemu onome što je obilježilo našu sada već petogodišnju avanturu, no nisu me upozorili da baš i nije lako pisati blog iza Bauera kojem svaki fejsbuk status ima 8000 znakova i tisuću lajkova. No, bolje da to napravim jer nemre baš on pobrat svu slavu 😛

Thomas je blog o počecima Grizlija završio riječima da nam je najveća prednost bila ta što smo bili ničiji… i tu se slažemo.

Mi smo samo svoji… nismo bili, niti ćemo biti nečiji igrači, nismo nikome ništa dužni i tu neovisnost nećemo olako pustiti. Grizli je nastao i uspio iz bunta, dokazivanja i inata jer su nam svi redom, kako je moj partner to opisao, jamrali o problemima koji će nas zaj… prije nego što uopće počnemo ozbiljno raditi.

Vjerojatno bi se netko drugi zbog tih zlokobnih prognoza preplašio i ekspresno predomislio te potražio poslovnu sigurnost u javnom sektoru, nažalost nagledali smo se i toga, no nama to jednostavno nije nikada padalo na pamet. Možda i nismo najpametniji i najljepši, još manje najsimpatičniji, ali Thomas i ja (srećom pronašli smo i ekipu koja je takva) dijelimo jednu ludu osobinu… ne postoji nitko uporniji i tvrdoglaviji od nas. I to je bio pokretač, dinamo, ne onaj maksimirski, već generator koji stvara energiju, na kojem smo gradili agenciju.

Nismo bili ničiji, već samo svoji i zato nije bilo lako, neću lagati ako napišem da smo poslali na stotine i stotine mailova s prijedlogom sastanka, da smo odradili barem toliko prezentacija koje nisu urodile plodom, da smo kucali na vrata i predlagali suradnju svima i svakom. Prosječni Hrvat bi odavno odustao, ali mi smo grizli toliko da je samo bilo pitanje vremena kada će nam se sve to isplatiti.

I nismo imali nikakvo zaleđe, iza nas su stajali jedino prijatelji i znanci, koji su nam da budem iskreni, pomagali svim srcem, ali među njima nije bilo Todorića, Tedeschija i Vlahovića… Pa se nismo ni nadali da će nas neko poznanstvo preko noći dignuti u poslovna nebesa. Obiteljske veze neću ni spominjati… nismo rođeni pod tom zvijezdom da nam mamice i tatice sređuju poslove, a kako smo po prirodi malo zajebani, ne bi ni pristali na takvu pomoć. Ali svakako su nas naučili raditi i biti neovisnima i upornima i na tome im hvala.

Ali da ne ponavljam sve ono što je Thomas sažeo u par svojih karakterističnih rečenica… opisat ću kako je Grizli postao ono što jest danas.

Željeli smo biti drukčiji. I zato smo stvaranju agencije pristupili na alternativni način. Nismo i nećemo biti članovi strukovnih organizacija. Svaka im čast, ali jednostavno nekakve plenarne sjednice i beskorisna prepucavanja za nas su gubitak vremena, a da ne govorimo kako nas ne pali lov na nekakve plastične statue zvane strukovne nagrade, za koje prvo treba platiti izdašnu prijavu. Kako bi to rekao veliki Jerry Seinfeld – Awards are stupid. 😊 Isto tako, nikada nismo klijentima rekli da je naša industrija zahtjevna kao neurokirurgija, jer to je obična laž. Prema tim ljudima, koji svaki dan spašavaju nečiji život, posao kojim se mi bavimo je nešto sasvim neozbiljno. Zbog toga smo odmah na startu sve išli maksimalno pojednostavniti i odlučili raditi ovaj posao iz gušta. I mogu reći da smo u nekim stvarima bili vizionari. Primjerice, nekoliko godina prije drugih shvatili smo da PR i advertising danas ne mogu biti promatrani kao odvojeni kanali komunikacije.

Radili smo za sve klijente sa srcem i zbog toga neki od njih, koji su nam vjerovali dok nismo baš imali prejaki portfelj, zaslužuju veliko hvala. S druge strane odlučili smo da naša agencija bude oaza ugodnog posla, da ljudi koji rade za nas, točnije rade s nama, ne dolaze na posao s grčem u želucu i to je nešto na što smo najponosniji.

Bez ljudi, naša agencija bila bi samo nakupina namještaja… i to je bila ključna odrednica koja je omogućavala da Grizli stvara fantastične rezultate.

U sve ono što danas Grizli predstavlja svoj dio su utkali ljudi. I meni osobno je najveća pobjeda to što su svi oni koji više nisu dio nas i nakon Grizlija nastavili poslovno rasturati… Tomek, Klara, Mare, Jelena, Lorena, Anja, Fili, Kika… svi oni su Grizli, a kad si jednom Grizli to ostaješ do kraja života jer kod nas naučiš da nema odustajanja, da čak i kad ne uspijemo nije smak svijeta, a dok god dajemo sve od sebe, nitko nije i ne može biti bolji…

U ovih pet, nama prije svega nezaboravno zabavnih godina, doživjeli smo svašta. Naslušali smo se obećanja, ludih vizija i ogovaranja… u nekoliko navrata su nam pokrali ideje, čak su se s nama ni krivima ni dužnima pokušali obračunati izmišljanjem afere, namjerili su se na nas i ljudi koji su prevaranti i oni koji su moćnici, ali nitko od njih se nije nadao da će Grizli ugristi nakon što se krene na njega. Valjda premalo gledaju National Geographic. 🙂

I da sad totalno ne odem u neku patetiku, zaključit ću sve ponovno onim čime je ovaj blog i počeo. Ostali smo svoji ili kako bi to rekli mi Zagrepčani …ničiji… I dalje ćemo furati svoj film. Znamo da dobro radimo svoj posao i dokle god je tako, nećemo odustati od toga da smo ničiji. Krenuli smo kao Prva komunikacijska alternativa, a nadamo se da sada svi govore kako smo Neovisni…

Sigurni smo, a to pokazujemo i primjerom, da prostora za biznis i rast ima. I zato smo i odlučili napisati kako smo krenuli i što nas je sve dočekalo. Možda to ohrabri neke nove klince da zapnu i pokažu po nama učmaloj industriji kako se treba raditi u vremenu koje je pred nama.

 

Share on Pinterest

Lav ili tele među medekima

Sjedim i ne vjerujem – gotovo je. Nema više planiranja i kuhanja doručaka s Marijom. Eneinog entuzijazma ponedjeljkom. Larinih savjeta nakon obavljenih zadataka. A ni zajedničkog živciranja s Ivom. Kada čujem kuckanje potpetica na hodniku neću vidjeti uvijek nasmijanu Maju. Niti vrckavu Pavlinu. A ni najglasnije i najbrbljavije žene u uredu: naša tri mušketira. Falit će mi. I Thomasove modne kombinacije i Tomino „glasno pričanje“ i naš „deda“ Mato koji zahvaljujući bogatom životnom iskustvu zna baš svaki trač u gradu.

Bila je ovo praksa. I to kakva. A ja oduševljena jer sam dobila priliku za iskustvo u jednoj od najboljih PR agencija u Hrvatskoj. Biti dio prave male obitelji. Upala sam u nju k’o kakvo tele na šarena vrata. Jer to sam i bila – bakalar novinarstva bez velikih znanja i iskustva u komunikacijama. Između večernjih predavanja i radnih vikenda trudila sam se što sam više mogla – da nešto ozbiljno ne zabrljam. Mislim da mi nije išlo taaaako loše… „Šuti i radi“ – to je bio moj moto. Da se razumijemo, ovaj dio sa šutnjom mi je najteže pao, jer ako nešto mogu raditi cijeli dan, onda je to bome mljet’.

Osjećala sam se kao da sam došla na pravo mjesto – svi ti ljudi, vjerovala ja ili ne, mogu mljeti više od mene. „Je li to moguće?“ – još se i danas pitam. I tak’ smo mi: mljeli, radili, ja sam nekad šutjela. Sad kad me pitate kaj sam radila, rekla bih da sam radila sve što sam mogla i znala. Nekada sam iznenadila samu sebe. Nekad sam iznenadila ekipu. I da, isticala sam se s tom kovrčavom kosom ko kakav lav, dok sam zapravo bila šutljivo tele. I nisu me pojeli medeki. Što god vam rekli, ja ću vam reći istinu, a to je da oni jedu zobene kaše, jogurte, posne sireve i piju jako jako puno turske kave. Ipak, treba izdržati duge radne sate u brlogu…

I što reći na kraju? Hvala. Ne ono patetično hvala bez puno značenja, nego argumentirano hvala. I na nevjerojatnoj količini strpljenja, susretljivosti, savjetima, pohvalama, ali najviše na tome što sam se osjećala kao dio tima. Vjerujem da sam to i bila, a to je iskustvo najbolje što jedna grupa ljudi (ili u ovom slučaju medeka) može dati pojedincu. Podijeliti ideje i iskustva, biti zajedno u svim situacijama, živcirati se i puno se puno smijati. Jer na kraju dana to je najvažnije. Ono što ostaje. A toga je puno: lijepa iskustva, dragi ljudi i sjećanja koja će mi uvijek staviti osmijeh na lice.

Share on Pinterest