Društvene mreže i posao

S obzirom da smo uskoro u 2019. godini, malo je vjerojatno da ne koristite nijednu društvenu mrežu. Ovisno o godinama i interesima, razlikuje se broj i vrsta, ali svatko negdje iznosi informacije o sebi, pa makar to bila mišljenja pod lažnim imenom. Što se tiče posla i društvenih mreža, najčešći savjet koji možete pročitati je da poslodavci ili kolege mogu steći loše mišljenje o vama na temelju nekih fotografija ili statusa koje ste objavili, a to svakako nije poželjno, pogotovo prije razgovora za posao. No, što očekivati kada konkretno tražite posao u komunikacijskoj agenciji?

Da, kad pošaljete svoj CV, netko će sigurno pogledati što i kako komunicirate prema javnosti – ovisno o poziciji za koju se prijavljujete. Takva provjera ustvari nije negativna strana za vas, jer možete namjerno iskoristiti svoje društvene mreže za osobni brending, gdje ćete se predstaviti javnosti kao kreativna osoba, koja prati trendove, vodi argumentirane rasprave ili svojim komentarima pokazuje znanje o nekoj važnoj temi.

Kroz korištenje društvenih mreža možete ostvariti znatnu prednost u poslovima s kojima se susreću zaposlenici komunikacijskih agencija: informirati se o pojedinim područjima ili općoj kulturi i aktualnostima u najkraćem roku, vježbati korištenje različitih opcija uređivanja fotografija ili oblikovanja teksta, pratiti djelovanje osoba od interesa (političara, novinara, influencera…), kao i ostvariti korisne kontakte. Ako ne koristite aktivno baš nijednu društvenu mrežu, prilagodba poslu u komunikacijama bit će dugotrajnija i napornija za obje strane.

Ono o čemu se ne piše često je problem s kojim ćete se vjerojatno susresti kad počnete voditi društvene mreže neke tvrtke – posao nikad nije gotov. To nije samo pitanje upita korisnika na koje trebate odgovarati ili komentara koje je potrebno moderirati, već možete doći u situaciju da ćete na društvenim mrežama provoditi previše vremena u bojazni da ćete propustiti neku informaciju ili zbog konstantne potrage za novim sadržajem. Korištenje društvenih mreža itekako može prerasti u ovisnost, koliko god si govorili da je to zbog posla ili zbog gradnje vlastitog imidža u online svijetu.

Kako spriječiti negativne posljedice, a istovremeno biti u toku? Prvenstveno, provjerite statistiku i napravite rezove!

Statistike na mobilnim uređajima ili kroz neke aplikacije koje prate rad na uređajima mogu biti odlično sredstvo osvještavanja pretjerane upotrebe interneta. Naš primjer: vrijeme uporabe zaslona u proteklih tjedan dana kod content creatora je 22 sata i 37 minuta za društveno umrežavanje, 8 sati za zabavu i 3 sata za ostalo – prednjači Instagram sa 7 i pol sati. Tu, naravno, nije uračunata statistika s računala, stoga je taj broj sigurno barem dvostruko veći. Isto tako, u tom periodu zabilježeno je 401 podizanje mobitela i 1864 primljene obavijesti.

Ti brojevi bili bi puno veći da se, prema prijašnjim statistikama, nisu napravili određeni rezovi. U ovom slučaju, deaktiviran je osobni Twitter profil, koji je prednjačio u statistici upotrebe. Ovisno o vašoj poziciji, možete razmisliti o odlasku s mreža koje vam ne donose korist, a veliki su potrošači vremena. U konkretnom primjeru brisanja Twittera, informacije su još uvijek na dohvat ruke s poslovnog profila, preostaje više vremena za interakciju s istog te se minimizira vrijeme do tada potrošeno na objavu nasumičnih misli – na stranu nedostajanje jačanja ega na fejvovima.

Također, izbrišite neke od aplikacija s mobitela, ako se već ne želite posve deaktivirati. Naime, često se može dogoditi da „u odmoru“ od laptopa uzmete mobitel i iste stvari radite na manjem ekranu. LinkedIn na mobitelu stvarno nije nužan, osim ako ste poslali 50 molbi za posao, pa provjeravate odgovore gdje god se nalazite. Odredite i vrijeme offline, kad ćete maknuti sve uređaje dalje od sebe, na par sati, dan ili dok ne dovršite neki zadatak, kako ne biste dolazili u napast neprestanog dizanja ekrana. Ako vodite društvene mreže, dogovorite s kolegama vremena dežurstva, kako ne biste morali stalno provjeravati komentare i poruke.

Share on Pinterest

Otkrij svoj potencijal za profesionalni razvoj u mjesec dana praktičnog rada

Studiraš marketinški ili komunikacijski smjer i ne znaš gdje se vidiš nakon što završiš faks? Jedna vrsta kolegija bila ti je lakša nego ostali, ali se ipak izgubiš u vlastitim mislima kad se upitaš koji bi posao mogao biti pravi izbor za tebe. S druge strane, ne zanima te upravljanje maloprodajom ili analiza prodanih proizvoda za računovodstvene kalkulacije, ali copywriting i upravljanje društvenim medijma uhvatilo je tvoju pažnju. Ako tako razmišljaš, najbolji način kojim ćeš se riješiti svih nedoumica je: studentska praksa u komunikacijskoj agenciji!

Završetkom školovanja stižeš na tržište rada gdje ćeš se predstavljati poslodavcima. Ukoliko si te sreće i poslodavac te pozove na intervju za posao, budi spreman na pitanja o tome koje probleme možeš rješavati, a tvoj odgovor treba biti konkretan i samopouzdan kako bi budući kolega dobio što bolji dojam o tvojim kvalifikacijama. Za vrijeme studentske prakse osvijestiti ćeš kojim vještinama već vladaš, a usput saznati koje druge tražene vještine u realnom sektoru možeš brzo naučiti. Na praksi ćeš zapravo saznati s kojim se profesionalnim mogućnostima možeš predstavljati u životopisu.

Osnove medijske komunikacije ne predstavljaju ti nepoznanicu, ali do sada nisi imao/la priliku napisati niti jedan copy, brief ili priopćenje? Najbolji recept za shvaćanje toga kako nastaju takvi tekstovi su samostalne ideje, znanje iz dosadašnjeg teorijskog znanja koje si pokupio/la u predavaonici fakulteta, te prijedlozi osoba s iskustvom. Praktikant na svom mjestu u uredu izvršava dodijeljene zadatke najbolje što može, te, ako se slučajno zatekne u bilo kakvom problemu mentor mu priskače u pomoć stručnim savjetom i na taj način budući stručnjak stječe osnovno radno iskustvo. Stručnu praksu u agenciji možemo sagledati i kao svojevrstan business eksperiment namjenjen testiranju vještina koje već posjeduješ.

Odraditi zadatak po vlastitim idejama vodeći računa o pravilima struke nije toliko jednostavno koliko izgleda na prvu, još ako se u obzir uzme kriterij vremenskog roka zadatak postaje izazovniji. Naučiti raditi unutar zadanog roka najvrijednije je iskustvo koje se može steći kroz studentsku praksu, jer je takvo iskustvo skoro pa nemoguće dobiti izvršavajući seminarske radove, dok se pripremaju ispiti. Poslije uspješno odrađene prakse na intervjuu za posao s lakoćom ćeš odgovoriti kako „dišeš“ kada su u pitanju rokovi predaje tekstova i izvršavanja zadataka.

Jedna od podcijenjenih prednosti praktičnog rada u stvarnim poslovnim uvjetima je mogućnost za jednostavan pronalazak teme diplomskog rada koju ćeš još lakše obraniti nego napisati. Za vrijeme boravka u uredu tim razgovara o konkretnim izazovima vezanim uz poslovanje i tako ti se može pojaviti tema za pisanje rada zanimljivija od onih iz stručnih knjiga, a uz to nećeš morati pretraživati predložene suhoparne teme iz literature. Možda već sa samom temom rada koja ti se pojavila za vrijeme prakse, krene tvoj intervju za posao.

Moje iskustvo studentske prakse poslužilo mi je da upoznam svoju profesionalnu stranu i saznam s kojim se vještinama mogu najbolje predstaviti kod budućih poslodavaca, a koje bih trebao još usavršavati. Sada sam spremniji i imam više samopouzdanja za odazvati se na intervju za posao, a to nije bio slučaj prije prakse.

Ako imaš priliku prijaviti se za studentsku praksu, nemoj razmišljati trebaš li se prijaviti nego odmah počni prilagođavati obaveze na fakultetu kako bi pronašao vremena da otkriješ i usavršiš svoje poslovne vještine. (D. Mirić)

Share on Pinterest

Zašto reći „DA“ LinkedInu?

„Najbolje što u životu možete očekivati je dobra šansa.“ – tvrdio je njemački filozof Arthur Schopenhauer, dok je njegov suvremenik, John D. Rockefeller, bio uvjeren da je ključ za uspjeh obavljanje pravih stvari i osiguravanje da za njih saznaju pravi ljudi.

Najbolje mjesto za dobre prilike i samoprezentaciju svakako je LinkedIn. Prosječni korisnik na ovoj mreži provede 17 minuta mjesečno, stoga možemo zaključiti da je za dobru priliku potrebno uložiti malo dragocjenog vremena. LinkedIn je najveća profesionalna društvena mreža, zato smo se davno trebali odmaknuti od pitanja trebamo li ju uopće koristiti te se fokusirati na iskorištavanje punog potencijala platforme. Isto tako, LinkedIn je vrijedan resurs ukoliko tražite posao, zaposlenika ili želite proširiti svoje profesionalne veze, a od mnoštva društvenih mreža, ova je namijenjena samo za poslovne kontakte.

LinkedIn ima 546 milijuna korisnika u 200 zemalja, od kojih je 51 posto fakultetski obrazovano, a broj korisnika svake se sekunde povećava za dva. Nadalje, trenutno se na mreži nudi preko 11 milijuna aktivnih oglasa za posao, a 57 posto tvrtki u svijetu ima LinkedIn profil putem kojeg traži zaposlenike.  Naime, posljednje statistike pokazuju kako je zapošljavanje putem LinkedIna u Americi skočilo za 19,8 posto u travnju 2018. godine u odnosu na travanj 2017., a ovaj način zapošljavanja sve je popularniji i u drugim zemljama. Također, samo je u 2017. godini 122 milijuna korisnika pozvano na intervju putem LinkedIna, a 35,5 milijuna ljudi dobilo je posao na ovaj način.

Dobar primjer je Elliott Bell, direktor marketinga u tvrtki The Muse, koji se, inspiriran predavanjem sadašnje šefice Kathryn Minshew, odlučio prijaviti za posao u njihovoj tvrtki. Zahvaljujući dobrom informiranju putem LinkedIna i upečatljivoj poruci, Elliott je dobio posao iz snova i dokazao da je LinkedIn izvrstan način za povezivanje s poslodavcem.

Što se tiče Hrvatske, 540,000 ljudi i 4,300 tvrtki ima profil na LinkedInu. Obrazovne institucije također idu u korak s vremenom pa ih je čak 19 pristupilo ovoj društvenoj mreži. Ako uzmemo u obzir broj korisnika u Hrvatskoj, možemo zaključiti da se radi o lijepoj brojci od 13 posto ukupnog broja stanovništva. Brojka je zadovoljavajuća, ako uzmemo u obzir lošu demografsku sliku Hrvatske te omjer od 1,16 posto zaposlenih na jednog umirovljenika.

Ipak, poražavajući je podatak da se na LinkedInu u Hrvatskoj nudi samo stotinjak oglasa za posao, a sudeći po sadržajima koje Hrvati objavljuju važnije im je, čini se, prezentirati mjesta koja su posjetili nego sebe same. S druge strane, Hrvatske su tvrtke i dalje fokusirane na samoprezentaciju, a ne na traženje zaposlenika.

Stoga, kako bi se istaknuli i stupili u kontakt s poslodavcem, osim što kvalitetno ispunite svoj profil, važno je da budete aktivni u vama relevantnim grupama jer na taj način možete ostvariti vrijedna poznanstva. Pisanje vlastitog bloga na LinkedInu omogućit će vam da predstavite svoje poslovne uspjehe profesionalcima i stručnjacima na polju koje vas zanima, ali i da prezentirate svoje sposobnosti i način razmišljanja o temama koje se tiču vaše struke. Do novih prilika možete doći i dodavanjem ljudi koje ne znate, a voljeli biste raditi za njih jer nikada ne znate tko može biti vrijedan kontakt.

Na kraju, kako raste popularnost LinkedIna u Hrvatskoj, moguće je pretpostaviti da će zapošljavanje putem njega zaživjeti kao i u ostalim zemljama, a dok do toga dođe, svakako je dobro imati kreiran profil. Isto tako, ključno je da pojedinci i tvrtke prepoznaju LinkedIn kao novi poslovni alat za oglašavanje, razumijevanje različitih industrija, izvor talenata i odličnog sadržaja, a prije svega za samoprezentaciju.

 

Share on Pinterest

Tomin blog (napokon)

Rekli su mi da bi bio red da i ja napišem koju o Grizliju i svemu onome što je obilježilo našu sada već petogodišnju avanturu, no nisu me upozorili da baš i nije lako pisati blog iza Bauera kojem svaki fejsbuk status ima 8000 znakova i tisuću lajkova. No, bolje da to napravim jer nemre baš on pobrat svu slavu 😛

Thomas je blog o počecima Grizlija završio riječima da nam je najveća prednost bila ta što smo bili ničiji… i tu se slažemo.

Mi smo samo svoji… nismo bili, niti ćemo biti nečiji igrači, nismo nikome ništa dužni i tu neovisnost nećemo olako pustiti. Grizli je nastao i uspio iz bunta, dokazivanja i inata jer su nam svi redom, kako je moj partner to opisao, jamrali o problemima koji će nas zaj… prije nego što uopće počnemo ozbiljno raditi.

Vjerojatno bi se netko drugi zbog tih zlokobnih prognoza preplašio i ekspresno predomislio te potražio poslovnu sigurnost u javnom sektoru, nažalost nagledali smo se i toga, no nama to jednostavno nije nikada padalo na pamet. Možda i nismo najpametniji i najljepši, još manje najsimpatičniji, ali Thomas i ja (srećom pronašli smo i ekipu koja je takva) dijelimo jednu ludu osobinu… ne postoji nitko uporniji i tvrdoglaviji od nas. I to je bio pokretač, dinamo, ne onaj maksimirski, već generator koji stvara energiju, na kojem smo gradili agenciju.

Nismo bili ničiji, već samo svoji i zato nije bilo lako, neću lagati ako napišem da smo poslali na stotine i stotine mailova s prijedlogom sastanka, da smo odradili barem toliko prezentacija koje nisu urodile plodom, da smo kucali na vrata i predlagali suradnju svima i svakom. Prosječni Hrvat bi odavno odustao, ali mi smo grizli toliko da je samo bilo pitanje vremena kada će nam se sve to isplatiti.

I nismo imali nikakvo zaleđe, iza nas su stajali jedino prijatelji i znanci, koji su nam da budem iskreni, pomagali svim srcem, ali među njima nije bilo Todorića, Tedeschija i Vlahovića… Pa se nismo ni nadali da će nas neko poznanstvo preko noći dignuti u poslovna nebesa. Obiteljske veze neću ni spominjati… nismo rođeni pod tom zvijezdom da nam mamice i tatice sređuju poslove, a kako smo po prirodi malo zajebani, ne bi ni pristali na takvu pomoć. Ali svakako su nas naučili raditi i biti neovisnima i upornima i na tome im hvala.

Ali da ne ponavljam sve ono što je Thomas sažeo u par svojih karakterističnih rečenica… opisat ću kako je Grizli postao ono što jest danas.

Željeli smo biti drukčiji. I zato smo stvaranju agencije pristupili na alternativni način. Nismo i nećemo biti članovi strukovnih organizacija. Svaka im čast, ali jednostavno nekakve plenarne sjednice i beskorisna prepucavanja za nas su gubitak vremena, a da ne govorimo kako nas ne pali lov na nekakve plastične statue zvane strukovne nagrade, za koje prvo treba platiti izdašnu prijavu. Kako bi to rekao veliki Jerry Seinfeld – Awards are stupid. 😊 Isto tako, nikada nismo klijentima rekli da je naša industrija zahtjevna kao neurokirurgija, jer to je obična laž. Prema tim ljudima, koji svaki dan spašavaju nečiji život, posao kojim se mi bavimo je nešto sasvim neozbiljno. Zbog toga smo odmah na startu sve išli maksimalno pojednostavniti i odlučili raditi ovaj posao iz gušta. I mogu reći da smo u nekim stvarima bili vizionari. Primjerice, nekoliko godina prije drugih shvatili smo da PR i advertising danas ne mogu biti promatrani kao odvojeni kanali komunikacije.

Radili smo za sve klijente sa srcem i zbog toga neki od njih, koji su nam vjerovali dok nismo baš imali prejaki portfelj, zaslužuju veliko hvala. S druge strane odlučili smo da naša agencija bude oaza ugodnog posla, da ljudi koji rade za nas, točnije rade s nama, ne dolaze na posao s grčem u želucu i to je nešto na što smo najponosniji.

Bez ljudi, naša agencija bila bi samo nakupina namještaja… i to je bila ključna odrednica koja je omogućavala da Grizli stvara fantastične rezultate.

U sve ono što danas Grizli predstavlja svoj dio su utkali ljudi. I meni osobno je najveća pobjeda to što su svi oni koji više nisu dio nas i nakon Grizlija nastavili poslovno rasturati… Tomek, Klara, Mare, Jelena, Lorena, Anja, Fili, Kika… svi oni su Grizli, a kad si jednom Grizli to ostaješ do kraja života jer kod nas naučiš da nema odustajanja, da čak i kad ne uspijemo nije smak svijeta, a dok god dajemo sve od sebe, nitko nije i ne može biti bolji…

U ovih pet, nama prije svega nezaboravno zabavnih godina, doživjeli smo svašta. Naslušali smo se obećanja, ludih vizija i ogovaranja… u nekoliko navrata su nam pokrali ideje, čak su se s nama ni krivima ni dužnima pokušali obračunati izmišljanjem afere, namjerili su se na nas i ljudi koji su prevaranti i oni koji su moćnici, ali nitko od njih se nije nadao da će Grizli ugristi nakon što se krene na njega. Valjda premalo gledaju National Geographic. 🙂

I da sad totalno ne odem u neku patetiku, zaključit ću sve ponovno onim čime je ovaj blog i počeo. Ostali smo svoji ili kako bi to rekli mi Zagrepčani …ničiji… I dalje ćemo furati svoj film. Znamo da dobro radimo svoj posao i dokle god je tako, nećemo odustati od toga da smo ničiji. Krenuli smo kao Prva komunikacijska alternativa, a nadamo se da sada svi govore kako smo Neovisni…

Sigurni smo, a to pokazujemo i primjerom, da prostora za biznis i rast ima. I zato smo i odlučili napisati kako smo krenuli i što nas je sve dočekalo. Možda to ohrabri neke nove klince da zapnu i pokažu po nama učmaloj industriji kako se treba raditi u vremenu koje je pred nama.

 

Share on Pinterest