Zašto domaće tvrtke koje posluju isključivo na inozemnom tržištu trebaju PR aktivnosti i u Hrvatskoj?

Iako su poslovanje na inozemnom tržištu i usredotočenost na klijente izvan granica Hrvatske pokazatelji razvijenog poduzetničkog duha, za ostvarivanje sveobuhvatnog pozitivnog imidža u javnosti neizostavno je uključiti i lokalnu zajednicu u svoje poslovanje te aktivno sudjelovati u njezinom životu. Zahvaljujući društvenim mrežama, ciljne javnosti bilo kojeg tržišta mogu se s lakoćom informirati o djelovanju pojedinih tvrtki te utjecati na njihov ugled, međutim PR aktivnosti „na domaćem terenu“ daju sadržaj i temelj stvaranju priče o uspjehu. Evo nekoliko savjeta o uključivanju matične države u PR plan:

  • Lokalna zajednica

Obratite pažnju na potrebe zajednice u kojoj radite i živite. Sigurno ste čuli za frazu „Think globally, act locally“, pa možete razmisliti o različitim sponzorstvima lokalnih događanja, donacijama i društveno odgovornim projektima kako biste svojoj okolini pokazati da za nju i brinete. Izdvojite dio prihoda kako biste pružili lokalnoj zajednici dugoročnu dobrobit i transparentno komunicirajte svoje postupke.

  • Izgradnja dugoročnih odnosa i povjerenja

Kada su potencijalni klijenti i ulagači zainteresirani za suradnju s vama, prvo što će učiniti jest istražiti vas putem interneta i društvenih mreža. Tvrtka koja je dobro percipirana u Hrvatskoj, ostavit će snažan dojam i na inozemne klijente. Stoga redovito informirajte i educirajte domaće javnosti o proizvodima i uslugama koje nudite, projekte na kojima radite te svoje suradnike i zaposlenike, budite dostupni za medijske izjave i komentare kako biste dodatno radili na svojoj vidljivosti i prepoznatljivosti. Također, aktivirajte profile na društvenim mrežama, komunicirajte dvosmjerno, odgovarajte na upite i stvorite zadovoljnu zajednicu pratitelja. Otvorenom i kontinuiranom komunikacijom minimizira se negativan publicitet u slučaju krize, dok se proaktivnom komunikacijom uvijek možete izdvojiti od konkurencije.

  • Employer branding

Zadovoljni zaposlenici ključ su uspjeha svake tvrtke, stoga komunicirajte svoju priču kontinuirano, kroz sve dostupne kanale, kako bi i potencijalni zaposlenici znali za vas. Ne zaboravite da su zaposlenici ambasadori vaše tvrtke, stoga ih uključite u procese donošenja odluka, osluškujte njihove potrebe te svakako vodite računa i o nagradama. Ako imate mogućnost, pokušajte dodatno razviti radne uvjete te benefite za zaposlenike koji će svakako pridonijeti njihovom i vašem poslovnom uspjehu. Izgradnjom branda poželjnog poslodavca pomoći ćete odjelu ljudskih resursa u privlačenju novih zaposlenika jer je utvrđeno kako je dobar PR podrška HR-u. Komuniciranjem aktivnosti koje provodite, lokalna zajednica i ostale ciljne javnosti postat će svjesni vaše kvalitete, čime ćete stvoriti izvrsnu priliku za potencijalnim proširenjem poslovanja, ako se za to jednog dana odlučite. Neka vaša tvrtka postane primjer uspješnog gospodarstvenika koji ne zanemaruje interese okoline u kojoj djeluje, iako se bavi inozemnim klijentima.

Share on Pinterest

POVIJEST ODNOSA S JAVNOŠĆU

Posljednjih se godina uglavnom govori o suvremenim kretanjima u struci ili trendovima za iduću godinu, a blogovi se praktički uopće ne bave povijesnim aspektom. Sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir sve brži razvoj tehnologije i protok informacija, kao i potrebu za adekvatnim odgovorom na sve te suvremene izazove. Ipak, nije zgorega povremeno baciti pogled u prošlost i sagledati kako je nešto nastalo i razvijalo se kroz vrijeme. Ako već ne zbog one Ciceronove – Povijest je učiteljica života, onda barem zbog niza zanimljivosti koje se mogu pronaći. Ovaj tekst, preuzimajući rizik da ga se označi da je demode, ukratko prikazuje povijest odnosa s javnošću.

Ciceron je spomenut već u prvom odlomku teksta i to ne bez vraga. Počeci određenih oblika odnosa s javnošću sežu u antičku Grčku i Rim, ali to smo, kao i kod brojnih drugih stvari, mogli i pretpostaviti. Naravno da se ne radi o odnosima s javnošću u suvremenom smislu – više su to upute o dobroj komunikaciji i javnom nastupu u djelima Platona, Aristotela, Cicerona, Tacita i drugih. Ako mislite da političari imaju potrebu oblikovati javno mišljenje ili popravljati svoj imidž tek odnedavno, onda se jako varate. Antički državnici, često vješti govornici, uvidjeli su važnost svoje reputacije među narodom pa su govorima nastojali učvrstiti svoj ugled i utjecaj.

Važnost PR-a uvidio je i Napoleon, zbog čega je osnovao Ured za oblikovanje javnog mnijenja, čija je glavna zadaća bila kreiranje političkih trendova prema njegovim željama te analiza brojnih situacija dobrog ratnog komuniciranja kroz povijest.

Većina autora smatra da se sam termin odnosi s javnošću najprije upotrebljavao u SAD-u , odakle se proširio i na ostale zemlje. Naime, odnosi s javnošću pojavili su se u Americi tijekom Američke revolucije. Ako se pak gleda s korporativnog aspekta, prvi odjel odnosa s javnošću utemeljen je 1889. godine u kompaniji Westinghouse sa svrhom promocije revolucionarnog sustava izmjenične struje. Da, radi se o Teslinom sustavu izmjenične struje i tvrtki koja ga je podupirala.

Početak 20. stoljeća označio je osnivanje prvih specijaliziranih tvrtki i agencija za odnose s javnošću. Prva tvrtka za promidžbu koja se može smatrati pretečom današnjih tvrtki za odnose s javnošću utemeljena je u Bostonu 1905. godine, kada je skupina mladih osoba osnovala Ured za publicitet (The Publicity Bureau). Prva takva njujorška tvrtka zvala se Parker & Lee, prema dvojcu koji je uspješno vodio kampanju Theodora Roosevelta. Tijekom Prvog svjetskog rata, američki predsjednik Woodrow Wilson, svjestan važnosti javnog mišljenja, utemeljio je Odbor za javno informiranje sa svrhom mobiliziranja javnog mišljenja za potporu ratnom angažmanu, jer su mišljenja o tome bila skroz podijeljena.

Nakon rata odnosi s javnošću brzo se šire i razvijaju te se pojavljuju u državnim ustanovama, poslovnim organizacijama, pokretima radništva i društvenim pokretima. Prvi kolegij iz odnosa s javnošću, što se tiče sveučilišne razine u SAD-u , počeo je 1923. na Odjelu za novinarstvo Sveučilišta u New Yorku, a vodio ga je Edward Bernays, pionir ove struke i po mnogima „otac odnosa s javnošću“. Bernays je i autor prve knjige iz ovog područja – „Kristaliziranje javnoga mnijenja“. U toj knjizi iz 1923. godine, prvi put se uvodi termin savjetnik za odnose s javnošću (public relations counselor). Poznata je njegova PR kampanja Baklje slobode (Torches of Freedom), koju je 1928. radio za American Tobacco Company s ciljem populariziranja pušenja kod ženske populacije na javnim mjestima. Krasno – rekli bismo danas, ali tada je to služilo emancipaciji žena i, naravno, većim prihodima tvrtke American Tobacco Company.

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt osnovao je u lipnju 1942. godine Ured za ratno informiranje, a zanimljiv je podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata oko 75.000 ljudi u Americi prošlo obuku iz odnosa s javnošću. Još zanimljivije je pratiti korištenje PR-a tijekom Vijetnamskog i Zaljevskog rata. Dok se Vijetnamski rat spominje kao prvi rat u kojem se moglo slobodno izvještavati o ratnim zbivanjima, tijekom Zaljevskog rata američka vlada odabrala je drugačiji pristup ograničivši novinarima pristup informacijama. Rekli bi – na greškama se uči!

U drugoj polovici 20. stoljeća potiče se profesionalizacija odnosa s javnošću te nastaju brojna profesionalna udruženja. Razdoblje suvremenih odnosa s javnošću počinje od sredine 1960-ih. S globalnom informatizacijom dolazi do bržeg i kvalitetnijeg komuniciranja, a o razvoju visoke tehnologije da i ne govorimo. U konačnici, tome smo svjedoci i danas.

Što se pak tiče razvoja PR-a u Hrvatskoj, sve je počelo 1964. godine kada je otvoreno radno mjesto PR menadžera u hotelu Esplanade. Namjera je bila potaknuti odnose između hotela i okružja te utjecati na okolinu. Četiri godine kasnije, koprivnička Podravka zaposlila je u Sektoru za prodaju posebno zaduženu osobu za odnose s javnošću . Pored hotela Esplanade i Podravke, svakako treba spomenuti i cavtatski hotel Croatia, u kojem odnosi s javnošću funkcioniraju još od 1973., hotel Inter-Continental koji odnose s javnošću dobiva 1974., hotel Solaris Šibenik (1980.) te hotel Belvedere iz Dubrovnika (1984.). Praktički je nemoguće ne primijetiti da su prve aktivnosti PR-a u Hrvatskoj vezane uz hotelijerstvo, odnosno turizam.

Ako Edwarda Bernaysa smatramo pionirom PR-a u svijetu, onda je to u Hrvatskoj Eduard Osredečki, autor prve hrvatske knjige o odnosima s javnošću – „Odnosi s javnošću – Public Relations“. Osredečki navodi da se posao osoba zaduženih za odnose s javnošću u počecima sastojao od nabave, sistematizacije, arhiviranja i distribucije fotografskih materijala, objavljivanja biltena i novina poduzeća, promocije knjiga i likovnih izložbi u prostorijama poduzeća, povremenih pisanih informacija i konferencija za novinare te izravnog informiranja posjetitelja poduzeća, a s vremenom se obujam posla proširio, u skladu s razvojem tehnologije i potrebama suvremenog svijeta.

Iako ovaj tekst nije dao recept za PR poteze u 2019., ipak neće biti potpuno beskoristan ako si postavimo jednostavno pitanje – mogu li se povući kakve poveznice s događajima i potezima iz povijesti odnosa s javnošću ili je danas PR potpuno drugačiji?

Možda se potom rodi i poneka ideja za 2019. godinu.

 

 

Više: Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću, teorija i praksa. Zagreb: Synopsis.

Share on Pinterest

Lobiranje u komunikacijskoj industriji

Što vam prvo padne na um kad čujete riječ lobiranje? Vjerojatno prva pomisao većine jesu internacionalne korporacije, svote novca od kojih vam se zavrti u glavi, političke zakulisne igre i Remy Danton iz serije House of Cards. Koliko god uzbudljivo bilo pratiti intrige u hodnicima Capitol Hilla, stvarnost je doista miljama daleko. Usporedivo je s očekivanjem da sve novinarke nose Manolo Blahnik štikle i imaju rezervni stan ako im treba tišine za rad. Kada u komunikacijskoj agenciji spomenemo riječ lobiranje, većinom mislimo na ovo – ako imate neku temu je zanimljiva, želite za nju zainteresirati što više drugih ljudi.

Primjerice, saznali ste za studentski projekt o interkulturalnoj suradnji, za koji smatrate da može značajno doprinijeti dijalogu i uključivanju različitosti u vašoj lokalnoj zajednici. Pretpostavka je da studentska organizacija nema veliki budžet za oglašavanje ili ga čak nema uopće, što nije neuobičajeno kod volonterskih projekata. Ipak, držite da je važno da što više ljudi sazna za njihovo djelovanje i uključi se u planirane aktivnosti. Onda na scenu nastupa lobiranje.

Kako bi informacija o vremenu i mjestu radionice došla do ciljane skupine, morat ćete prvenstveno što više pojedinaca uvjeriti da na svojim društvenim mrežama podijele detalje inicijative i raspored susreta. Isto tako, zainteresirane za širenje poruke potrebno je pronaći i u medijima. Potom želite obavijestiti udruge, zajednice i pokrete sličnih interesa da se uključe, a nije naodmet pronaći i tvrtke koje mogu financijski doprinijeti projektu. Konačno, da bi se u društvu nešto počelo poticati i  primjenjivati, na svojoj strani želite i neku političku opciju, pripadnike mjesnog odbora i druge koji će inicirati, primjerice, donošenje propisa kojim svi tražitelji azila imaju pravo dobiti besplatnu poduku o lokalnim običajima zemlje u kojoj čekaju rješenje svoje situacije.

Ovisno o vašem cilju i području za koje lobirate, tijek vaših postupanja bit će sličan prodaji – uvjeravat ćete nekoga da želi uložiti svoje vrijeme, novac ili energiju za „vašu stvar“. Vrlo je vjerojatno da ćete se pritom, kao i u prodaji, suočiti s odbijanjem i to ne uvijek na najpristojniji način. Stoga, prije nego se upustite u ovakav pothvat, dobro proučite činjenice kojima možete baratati i pripremite ključan razlog za svaku ciljnu skupinu zašto bi se trebala uključiti, a poželjno je i da prigrlite mindset kako ništa ne „uvaljujete“, već nekome pružate mogućnost da se aktivira na potencijalno zanimljivom ili korisnom području. Ne skrivajte vlastitu korist, no naglasite što osoba kod koje lobirate dobiva ako vas podrži.

Kao i kod svih drugih vještina, jedino vježbom možete usavršiti sposobnost uvjeravanja. Internet je, naravno, pun resursa koje možete iskoristiti da biste se lakše i uspješnije upustili u lobiranje. Nije loša ideja ni pronaći mentora koji će vam pomoći svojim savjetima. Samo nemojte uzore tražiti u likovima popularnih serija, jer fikcija često ne poznaje poraz, a na greškama ćete se najbrže razviti u uspješnog lobista.

 

Photo credit: Cartoon Network

Share on Pinterest

O intelektualnom izvozu

Zašto bi Hrvatska trebala početi raditi na tome da više izvozi svoje ideje? Jer ih ima! U našem biznisu ima jako puno pametnih i kreativnih ljudi i tvrtki. Nije da van naših granica nema pametnih ljudi, ali u tome i jest bit – zašto van umjesto ljudi ne šaljemo ideje?

Naime, Grizli je upravo postala agencija koja je svoje usluge proširila na austrijsko, slovačko i češko tržište, a u planu je priprema i za dansko. Zašto je to velika stvar? Zato što za to nismo morali preseliti niti svoju tvrtku niti svoje ljude u Austriju, Njemačku ili Irsku, već smo napornim i predanim radom došli do toga da svoje ideje možemo plasirati na vanjska tržišta – iz Hrvatske.

S obzirom na to kako nam poslovanje nije u potpunosti usmjereno na samo jedan segment, izuzetno nam je važno kontinuirano raditi na kreativnosti, poboljšanju usluga i razvoju poslovanja jer samo tako možemo doći do ovakvih rezultata. Ideje ne poznaju granice i njihov izvoz najviše se veže za IT industriju, no to se polagano mijenja. Kreativnost, društvene mreže, advertising, branding i odnosi s javnošću u budućnosti će sigurno biti usluge koje će se moći izvoziti, ali korijen svake od tih usluga leži u kvalitetnoj ideji i predanom odnosu prema klijentu.

Zašto je kontinuiran trud važan? Jer nije besplatan, jer je vaš, osoban, i nitko vam ga ne može oduzeti, a onaj tko zna će ga lako prepoznati i uvažiti. Iznimno smo ponosni kada su naši klijenti zadovoljni, a najviše kada su zadovoljni nama.

Industrija komunikacija na stranim tržištima iznimno je konkurentna, stoga sa sigurnošću možemo reći kako će hrvatska kreativnost kao i domaća komunikacijska industrija, odnosno intelektualne usluge, u budućnosti definitivno biti jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda. Zašto već sada ne bismo počeli na tome raditi te se pripremati za nove izazove?

 

 

Photo by Drupal.org

Share on Pinterest