Lobiranje u komunikacijskoj industriji

Što vam prvo padne na um kad čujete riječ lobiranje? Vjerojatno prva pomisao većine jesu internacionalne korporacije, svote novca od kojih vam se zavrti u glavi, političke zakulisne igre i Remy Danton iz serije House of Cards. Koliko god uzbudljivo bilo pratiti intrige u hodnicima Capitol Hilla, stvarnost je doista miljama daleko. Usporedivo je s očekivanjem da sve novinarke nose Manolo Blahnik štikle i imaju rezervni stan ako im treba tišine za rad. Kada u komunikacijskoj agenciji spomenemo riječ lobiranje, većinom mislimo na ovo – ako imate neku temu je zanimljiva, želite za nju zainteresirati što više drugih ljudi.

Primjerice, saznali ste za studentski projekt o interkulturalnoj suradnji, za koji smatrate da može značajno doprinijeti dijalogu i uključivanju različitosti u vašoj lokalnoj zajednici. Pretpostavka je da studentska organizacija nema veliki budžet za oglašavanje ili ga čak nema uopće, što nije neuobičajeno kod volonterskih projekata. Ipak, držite da je važno da što više ljudi sazna za njihovo djelovanje i uključi se u planirane aktivnosti. Onda na scenu nastupa lobiranje.

Kako bi informacija o vremenu i mjestu radionice došla do ciljane skupine, morat ćete prvenstveno što više pojedinaca uvjeriti da na svojim društvenim mrežama podijele detalje inicijative i raspored susreta. Isto tako, zainteresirane za širenje poruke potrebno je pronaći i u medijima. Potom želite obavijestiti udruge, zajednice i pokrete sličnih interesa da se uključe, a nije naodmet pronaći i tvrtke koje mogu financijski doprinijeti projektu. Konačno, da bi se u društvu nešto počelo poticati i  primjenjivati, na svojoj strani želite i neku političku opciju, pripadnike mjesnog odbora i druge koji će inicirati, primjerice, donošenje propisa kojim svi tražitelji azila imaju pravo dobiti besplatnu poduku o lokalnim običajima zemlje u kojoj čekaju rješenje svoje situacije.

Ovisno o vašem cilju i području za koje lobirate, tijek vaših postupanja bit će sličan prodaji – uvjeravat ćete nekoga da želi uložiti svoje vrijeme, novac ili energiju za „vašu stvar“. Vrlo je vjerojatno da ćete se pritom, kao i u prodaji, suočiti s odbijanjem i to ne uvijek na najpristojniji način. Stoga, prije nego se upustite u ovakav pothvat, dobro proučite činjenice kojima možete baratati i pripremite ključan razlog za svaku ciljnu skupinu zašto bi se trebala uključiti, a poželjno je i da prigrlite mindset kako ništa ne „uvaljujete“, već nekome pružate mogućnost da se aktivira na potencijalno zanimljivom ili korisnom području. Ne skrivajte vlastitu korist, no naglasite što osoba kod koje lobirate dobiva ako vas podrži.

Kao i kod svih drugih vještina, jedino vježbom možete usavršiti sposobnost uvjeravanja. Internet je, naravno, pun resursa koje možete iskoristiti da biste se lakše i uspješnije upustili u lobiranje. Nije loša ideja ni pronaći mentora koji će vam pomoći svojim savjetima. Samo nemojte uzore tražiti u likovima popularnih serija, jer fikcija često ne poznaje poraz, a na greškama ćete se najbrže razviti u uspješnog lobista.

 

Photo credit: Cartoon Network

Share on Pinterest

Da je influencer biti lako, influencer bi bio svatko!

Influencer – A makeup, hairstyle, or fashion blogger who is instafamous only on Instagram or buys “followers” and “likes” and gets free products from companys who fall in their trap of fake fame.

Tako kaže definicija najpoznatijeg modernog online rječnika – urban dictionary. Ipak, pojam influencera nije tako banalan, ne svodi se samo na kozmetičke proizvode i slatkog prikaza života putem Instagrama. Biti influencer danas je puno više, no o tome malo kasnije. Čak smo stigli do toga da nam rječnik uopće nije potreban kako bismo znali što je influncer. Radi se o pojmu koji se toliko rasprostranio na apsolutno svim tržištima, postao poznat svim generacijama i na kraju postavio se čak kao status zanimanja. Postali su nezaobilazna točka pri promoviranju novog proizvoda neke tvrtke, pa je vrijeme da napišemo koju riječ više o tome zašto i kako su važni te kako je krenula cijela influencer priča.

Instagram fotka više nije samo ono što je bila prije – obična fotka kojom želimo pokazati što radimo, gdje smo ili s kim se družimo. Ona sada postaje prozor u prodajnu ponudu pojedine tvrtke. Bila ona vezana uz tave za palačinke ili puder koji je osoba stavila na sebe – proizvodi su tu da bi kroz neuobičajen način oglašavanja i promocije, stigli do potrošača. Kako su Facebook i Instagram mijenjali algoritme, tako su se polako stvorili drugi načini i potrebe kako plasirati proizvod krajnjem korisniku – kroz „obične“ ljude, kroz njihove profile, kroz njihove rutine i kroz njihove vlastite priče.

Baviti se tim poslom vanjskom promatraču (i hejteru svega novog i drugačijeg) naoko izgleda jednostavno i banalno, ali zapravo iza osobe koja na svojim profilima broji preko desetke tisuće, pa i stotine tisuće pratitelja (da ne govorim o milijunima) iza sebe ima cijelu mašineriju ljudi koja se bavi tim poslom.

O influencerima i samom fenomenu može se pričati zauvijek, no zaključak je sljedeći. Oni su izrasli upravo iz prethodnog hita „bloganja“. Dan danas mnogi influenceri i dalje vode svoje blogove ili pak, kako je to moderno danas, video verzije – vlogove.

Prva influencerica – Chiara Ferragni

Dotaknut ću se začetnice i zvijezde vodilje, a danas jedne od najutjecajnijih i najpoznatijih mladih osoba na svijetu – Chiare Ferragni.

Osoba čiji Instagram profil broji preko 12 milijuna pratitelja diljem svijeta, a čije bogatstvo broji milijune i milijune. Chiara je započela svoju karijeru prije 9 godina, kao i svi ostali influenceri danas – pišući blog i slikajući se sa „skupljim“ krpicama u svojem dvorištu ili nekim zanimljivim lokacijama. Pošto tada to nitko nije radio, blog je kroz godine skupljao sve više i više zainteresirane publike, a s time su dolazile i ponude dizajnera za suradnje. Ubrzo je oko sebe skupila tim koji se bavio njenim blogom, a blog je naravno prerasao u pravu web stranicu koja je nudila mnoštvo različitog sadržaja – od trendova u modnom svijetu, do raznih destinacija za putovanja. Popularnost je rasla, a proporcionalno je raslo i njeno bogatstvo, pa je 2015. godine uvrštena u Forbesovih „30 under 30“. Godine rada stvorile su joj i vlastiti modni brand i otvaranje dućana. Blog joj je, kao odskočna daska, pružio enormno carstvo koje sada ima sa svojih nepunih 31 godinu, a iza sebe tim preko 30 ljudi koji svakodnevno radi na njenom imidžu.

Upravo na primjeru Chiare možemo promatrati danas sve influencere, no opet, Instagram je donio novi val „pozantih faca“. Zaključiti možemo da je potrebno vrijeme da osoba od sebe napravi brand, ali i velika svota novca – pogotovo u današnje vrijeme kada se naplaćuje svaki Insta i Facebook klik. No kada se priča stvori,  može se postići mnogo toga.

Što znači biti influencer?

Influencer zapravo jest osoba koja svojim stilom života, stavovima, načinom razmišljanja, ponašanjem, utječe na druge osobe. Svakodnevno fotografiranje svog života, namještanje svakog pramena kose, raspoređivanja stvari na stolu za odličnu Insta fotku kada konobar donese savršeno vrući biftek na stol, promatranje koliko se ljudi kreće u pozadini gdje će se opaliti slika, samo je nekoliko svakodnevnih radnji na koje jedan influencer mora pripaziti. Da ne govorim o vlastitom izgledu i odjevnoj kombinaciji, o tome kako je ispala glazura na kolaču koji se treba prezentirati, jesu li ipak prekasno slikati tulipane treći dan otkad stoje u vodi, hoće li osvjetljenje za dobru fotku biti dobro na zamišljenom mjestu na putovanju. Sve su to moderne muke koje instagrameru život znače. Svaki follower, svaki like, svaki komentar izboren je trudom koje je on uložio u tu sliku. Naizgled samo običnu sliku, a zapravo pomno promišljen manevar.

Upravo su zato zanimljive tvrtkama i upravo zato su oni danas prva stanica svakog tko se želi oglašavati. Caka je „samo“ u tome da prodajni post i proizvod u njemu trebaju biti nonšalantno, realno i simpatično uključeni u priču – zvuči „jednostavno“, zar ne? Ipak, u toj domeni u pomoć uskaču agencije i stručni ljudi koji se time bave, tako da cijela priča koju influencer „prodaje“ postaje besprijekorno ispeglana. Ali o instagramerskim cakama, ciframa po postu, najpoznatijim facama i fenomenu vlogera, neki drugi put.

Share on Pinterest

Pet grešaka pri vođenju društvenih mreža

Vođenje društvenih mreža za vlastitu tvrtku ili klijenta uvelike se razlikuje od uređivanja osobnog profila, što mnogi zaboravljaju u naletu drugih, „ozbiljnijih“ poslovnih obaveza. Sve društvene mreže zahtijevaju posvećenost i strukturirano planiranje uz analizu. One nisu usputni zadatak koji se odrađuje „jer svi imaju Facebook page“. Bolji reach i objave koje doista pomažu prodaji ili jačanju imidža ne dolaze slučajno, a ovo je pet grešaka koje lako možete ispraviti kako biste unaprijedili sadržaj koji objavljujete:

  1. Izražena subjektivnost

Na osobnom profilu možda dobivate puno likeova na GoT referencu ili smiješnu fotografiju sa psićima. To ne znači da će ciljna publika nekog pagea dijeliti istu ljubav prema vašim interesima, već samo da se privatno družite s ljudima sličnih zanimacija. Ako tvrtka čiji profil vodite svojim objavama na Instagramu želi privući, primjerice, žensku tinejdžersku populaciju, nećete odabrati citate Carrie Bradshaw ispisane zlatnim slovima. Ta publika nije odrastala uz omiljenu newyoršku junakinju i njene cipele, pa nećete postići željeni engagement. Istražujte – vašu ciljnu publiku, njezine interese i reakcije.

  1. Ignoriranje upita

Profil na društvenoj mreži nije samo izlog, već i prodajni kanal. Zamislite da u prodavaonici upitate nekog djelatnika nešto o plaćanju ili dostupnim modelima, a on samo prođe kraj vas. Što biste svojim prijateljima rekli o tom dućanu? Sigurno ništa lijepo. Budite uslužni, ljubazni i potrudite se da vaš odgovor ne izgleda kao da ga je objavio loš bot. Jedino gore od ignoriranja je osorna komunikacija. Inzistirajte na tome da svaki upit bude riješen unutar 24 sata. Ukoliko sami nemate vremena za veći angažman, zaposlite nekoga ili angažirajte komunikacijsku agenciju. 😉

  1. Uzimanje tuđeg sadržaja

Ne samo što se time zadire u nečija autorska prava, nego se priprema potencijalna bombastična krizna situacija. Uložite vrijeme i novac u osmišljavanje i pripremu vlastitog sadržaja. Ako imate agenciju, omogućite joj pristup potrebnim materijalima i ne oslanjajte se na fotografije koje objavljujete već godinama u krug na društvenim mrežama. Ako ne biste postavili isti billboard svake godine, zašto biste to činili online? Osvojite pažnju korisnika novim, originalnim idejama – sigurno će se isplatiti.

  1. Neprimjerena komunikacija i šale

Naravno, važno je to ne činiti namjerno, iako su neki slučajevi uvredljive komunikacije na pojedinim stranicama čak i u Hrvatskoj dobili medijsku pažnju. Jedan ugostiteljski objekt tako se branio „autonomijom CM-a“ i slobodom načina komunikacije na vlastitom pageu. Ti argumenti zvuče logično, no nikome ne bismo preporučili da vrijeđaju kritičare, uključuju se u raspravu s privatnog profila ili nagovaraju prijatelje da ih brane u komentarima. Ukoliko je netko osobito neugodan i ne prestaje kršiti Pravila ponašanja stranice, tu su opcije hide (sakrij) i ban (blokiraj). Što se humora tiče, ako niste satirična stranica niti stand up komičar, nije preporučljivo ulaziti u rizične forme. Ako ste u nedoumici, zamislite biste li voljeli da vam službenik u pošti uputi takav „smiješan“ komentar ili da doktor ispriča taj vic vašoj mami. Ne biste? Nemojte ga objaviti.

  1. Pretjerana samohvala

„Naša tvrtka je najbolja. Naručite naš proizvod, najkvalitetniji je na svijetu. Mi smo broj 1 svugdje ikad.“ I tako iz dana u dan. Čak i ako je tome slučaj, postoje i drugi načini komuniciranja dobrih strana tvrtke, usluge ili proizvoda bez prefiksa naj-. Upitajte korisnike za autentičan komentar i testimonijal – kako ste im pomogli, što cijene u vašem radu, zašto bi ponovno kupili vaš proizvod, što može biti bolje? Neka vas drugi hvale, pa makar uz pohvale došle i kritike – neće vam štetiti onoliko koliko umjetna samohvala može.

Share on Pinterest

Što znači biti Grizli?

Po meni, stvari su jednostavne. U prirodi je grizli medvjed, a u marketinško-komunikacijskom svijetu Grizli je klijentu medvjed. But in a good way. U prijevodu, grizemo za klijente koji se na nas mogu itekako osloniti, dati nam svoje povjerenje i očekivati veeeliki rezultat. Naravno, ponekad stvari ne idu tako glatko, no upravo zato smo ovdje – kako bi se klijenti osjećali sigurno i zadovoljno.

Svaka suradnja ili projekt, bez obzira na to koliko dugo traje, predstavlja vrtlog različitih aktivnosti u kojima moraš biti spreman za sva pitanja, imati što je moguće više odgovora i biti snalažljiv, sto na sat. U trenutku kada dobiješ klijentov brief ti si taj na koga pada sva odgovornost (no pressure 😊) i postaješ njegov oslonac. Dobavljači su tvoje produžene ruke koje u djelo moraju provesti sve ideje koje si zamislio, a s kolegama si k’o prst i nokat (kandža). Ovo je jedan od onih poslova koji iziskuju ogroman trud i predanost, a na kraju obavljenog posla osjećaš se kao da možeš napraviti baš sve. Naš zadatak je, osim ostvarenja ciljeva klijenta, ići korak dalje, dati više, jer želimo s klijentom ostvariti uspjehe gdje god nam se za to ukaže prilika.

Biti uz klijenta kada s ponosom predstavlja rezultate rasta svog poslovanja ili organizira event ili radi oglašivačku kampanju, znači da ujedno predstavlja rezultate našeg rada. Dok gledaš kako se nakon mukotrpnog rada i posla koji si obavljao jedan, dva ili više mjeseci, sve odvija onako kako je klijent to zamislio, pucaš od sreće.

Svaki klijent koji ostvari svoj poslovni ili komunikacijski cilj predstavlja neopisiv ponos za agenciju, pogotovo zato što je klijent svoje povjerenje dao baš nama. Svakim odrađenim projektom ili poslom rastemo, ali ne stajemo. Grizemo dalje i svakom novom projektu dajemo se 200%.

Grizli nije samo posao, Grizli is a way of life.

Share on Pinterest

Tomin blog (napokon)

Rekli su mi da bi bio red da i ja napišem koju o Grizliju i svemu onome što je obilježilo našu sada već petogodišnju avanturu, no nisu me upozorili da baš i nije lako pisati blog iza Bauera kojem svaki fejsbuk status ima 8000 znakova i tisuću lajkova. No, bolje da to napravim jer nemre baš on pobrat svu slavu 😛

Thomas je blog o počecima Grizlija završio riječima da nam je najveća prednost bila ta što smo bili ničiji… i tu se slažemo.

Mi smo samo svoji… nismo bili, niti ćemo biti nečiji igrači, nismo nikome ništa dužni i tu neovisnost nećemo olako pustiti. Grizli je nastao i uspio iz bunta, dokazivanja i inata jer su nam svi redom, kako je moj partner to opisao, jamrali o problemima koji će nas zaj… prije nego što uopće počnemo ozbiljno raditi.

Vjerojatno bi se netko drugi zbog tih zlokobnih prognoza preplašio i ekspresno predomislio te potražio poslovnu sigurnost u javnom sektoru, nažalost nagledali smo se i toga, no nama to jednostavno nije nikada padalo na pamet. Možda i nismo najpametniji i najljepši, još manje najsimpatičniji, ali Thomas i ja (srećom pronašli smo i ekipu koja je takva) dijelimo jednu ludu osobinu… ne postoji nitko uporniji i tvrdoglaviji od nas. I to je bio pokretač, dinamo, ne onaj maksimirski, već generator koji stvara energiju, na kojem smo gradili agenciju.

Nismo bili ničiji, već samo svoji i zato nije bilo lako, neću lagati ako napišem da smo poslali na stotine i stotine mailova s prijedlogom sastanka, da smo odradili barem toliko prezentacija koje nisu urodile plodom, da smo kucali na vrata i predlagali suradnju svima i svakom. Prosječni Hrvat bi odavno odustao, ali mi smo grizli toliko da je samo bilo pitanje vremena kada će nam se sve to isplatiti.

I nismo imali nikakvo zaleđe, iza nas su stajali jedino prijatelji i znanci, koji su nam da budem iskreni, pomagali svim srcem, ali među njima nije bilo Todorića, Tedeschija i Vlahovića… Pa se nismo ni nadali da će nas neko poznanstvo preko noći dignuti u poslovna nebesa. Obiteljske veze neću ni spominjati… nismo rođeni pod tom zvijezdom da nam mamice i tatice sređuju poslove, a kako smo po prirodi malo zajebani, ne bi ni pristali na takvu pomoć. Ali svakako su nas naučili raditi i biti neovisnima i upornima i na tome im hvala.

Ali da ne ponavljam sve ono što je Thomas sažeo u par svojih karakterističnih rečenica… opisat ću kako je Grizli postao ono što jest danas.

Željeli smo biti drukčiji. I zato smo stvaranju agencije pristupili na alternativni način. Nismo i nećemo biti članovi strukovnih organizacija. Svaka im čast, ali jednostavno nekakve plenarne sjednice i beskorisna prepucavanja za nas su gubitak vremena, a da ne govorimo kako nas ne pali lov na nekakve plastične statue zvane strukovne nagrade, za koje prvo treba platiti izdašnu prijavu. Kako bi to rekao veliki Jerry Seinfeld – Awards are stupid. 😊 Isto tako, nikada nismo klijentima rekli da je naša industrija zahtjevna kao neurokirurgija, jer to je obična laž. Prema tim ljudima, koji svaki dan spašavaju nečiji život, posao kojim se mi bavimo je nešto sasvim neozbiljno. Zbog toga smo odmah na startu sve išli maksimalno pojednostavniti i odlučili raditi ovaj posao iz gušta. I mogu reći da smo u nekim stvarima bili vizionari. Primjerice, nekoliko godina prije drugih shvatili smo da PR i advertising danas ne mogu biti promatrani kao odvojeni kanali komunikacije.

Radili smo za sve klijente sa srcem i zbog toga neki od njih, koji su nam vjerovali dok nismo baš imali prejaki portfelj, zaslužuju veliko hvala. S druge strane odlučili smo da naša agencija bude oaza ugodnog posla, da ljudi koji rade za nas, točnije rade s nama, ne dolaze na posao s grčem u želucu i to je nešto na što smo najponosniji.

Bez ljudi, naša agencija bila bi samo nakupina namještaja… i to je bila ključna odrednica koja je omogućavala da Grizli stvara fantastične rezultate.

U sve ono što danas Grizli predstavlja svoj dio su utkali ljudi. I meni osobno je najveća pobjeda to što su svi oni koji više nisu dio nas i nakon Grizlija nastavili poslovno rasturati… Tomek, Klara, Mare, Jelena, Lorena, Anja, Fili, Kika… svi oni su Grizli, a kad si jednom Grizli to ostaješ do kraja života jer kod nas naučiš da nema odustajanja, da čak i kad ne uspijemo nije smak svijeta, a dok god dajemo sve od sebe, nitko nije i ne može biti bolji…

U ovih pet, nama prije svega nezaboravno zabavnih godina, doživjeli smo svašta. Naslušali smo se obećanja, ludih vizija i ogovaranja… u nekoliko navrata su nam pokrali ideje, čak su se s nama ni krivima ni dužnima pokušali obračunati izmišljanjem afere, namjerili su se na nas i ljudi koji su prevaranti i oni koji su moćnici, ali nitko od njih se nije nadao da će Grizli ugristi nakon što se krene na njega. Valjda premalo gledaju National Geographic. 🙂

I da sad totalno ne odem u neku patetiku, zaključit ću sve ponovno onim čime je ovaj blog i počeo. Ostali smo svoji ili kako bi to rekli mi Zagrepčani …ničiji… I dalje ćemo furati svoj film. Znamo da dobro radimo svoj posao i dokle god je tako, nećemo odustati od toga da smo ničiji. Krenuli smo kao Prva komunikacijska alternativa, a nadamo se da sada svi govore kako smo Neovisni…

Sigurni smo, a to pokazujemo i primjerom, da prostora za biznis i rast ima. I zato smo i odlučili napisati kako smo krenuli i što nas je sve dočekalo. Možda to ohrabri neke nove klince da zapnu i pokažu po nama učmaloj industriji kako se treba raditi u vremenu koje je pred nama.

 

Share on Pinterest

Lav ili tele među medekima

Sjedim i ne vjerujem – gotovo je. Nema više planiranja i kuhanja doručaka s Marijom. Eneinog entuzijazma ponedjeljkom. Larinih savjeta nakon obavljenih zadataka. A ni zajedničkog živciranja s Ivom. Kada čujem kuckanje potpetica na hodniku neću vidjeti uvijek nasmijanu Maju. Niti vrckavu Pavlinu. A ni najglasnije i najbrbljavije žene u uredu: naša tri mušketira. Falit će mi. I Thomasove modne kombinacije i Tomino „glasno pričanje“ i naš „deda“ Mato koji zahvaljujući bogatom životnom iskustvu zna baš svaki trač u gradu.

Bila je ovo praksa. I to kakva. A ja oduševljena jer sam dobila priliku za iskustvo u jednoj od najboljih PR agencija u Hrvatskoj. Biti dio prave male obitelji. Upala sam u nju k’o kakvo tele na šarena vrata. Jer to sam i bila – bakalar novinarstva bez velikih znanja i iskustva u komunikacijama. Između večernjih predavanja i radnih vikenda trudila sam se što sam više mogla – da nešto ozbiljno ne zabrljam. Mislim da mi nije išlo taaaako loše… „Šuti i radi“ – to je bio moj moto. Da se razumijemo, ovaj dio sa šutnjom mi je najteže pao, jer ako nešto mogu raditi cijeli dan, onda je to bome mljet’.

Osjećala sam se kao da sam došla na pravo mjesto – svi ti ljudi, vjerovala ja ili ne, mogu mljeti više od mene. „Je li to moguće?“ – još se i danas pitam. I tak’ smo mi: mljeli, radili, ja sam nekad šutjela. Sad kad me pitate kaj sam radila, rekla bih da sam radila sve što sam mogla i znala. Nekada sam iznenadila samu sebe. Nekad sam iznenadila ekipu. I da, isticala sam se s tom kovrčavom kosom ko kakav lav, dok sam zapravo bila šutljivo tele. I nisu me pojeli medeki. Što god vam rekli, ja ću vam reći istinu, a to je da oni jedu zobene kaše, jogurte, posne sireve i piju jako jako puno turske kave. Ipak, treba izdržati duge radne sate u brlogu…

I što reći na kraju? Hvala. Ne ono patetično hvala bez puno značenja, nego argumentirano hvala. I na nevjerojatnoj količini strpljenja, susretljivosti, savjetima, pohvalama, ali najviše na tome što sam se osjećala kao dio tima. Vjerujem da sam to i bila, a to je iskustvo najbolje što jedna grupa ljudi (ili u ovom slučaju medeka) može dati pojedincu. Podijeliti ideje i iskustva, biti zajedno u svim situacijama, živcirati se i puno se puno smijati. Jer na kraju dana to je najvažnije. Ono što ostaje. A toga je puno: lijepa iskustva, dragi ljudi i sjećanja koja će mi uvijek staviti osmijeh na lice.

Share on Pinterest

TKOpywriter?

Radni dan je ponekad izazovan kada radiš u manjoj agenciji koja se bavi 360° marketingom. Taj famozni tristošezdeset znači da se u agenciji bavimo svime: od PR-a, event managementa, brandinga i oglašavanja do kupovanja poklona za rođendane šefovih omiljenih sobnih biljaka (voli benjamine više od sebe). Šalu na stranu, ne kupujemo biljkama poklone. Samo ih vrlo temeljito zalijevamo i lijepo im pričamo. Nekoliko puta dogodilo se da smo ih nakon sastanaka morali umirivati pjevanjem uspavanki, ali to je već tema za drugi blog.

Posao u agenciji koja se bavi 360° marketingom također znači da copywriter nije samo copywriter. On je i obučeni PR-ovac, account manager, event manager, a ni slaganje troškovnika nije mu strano. Vidjeti copywritera kako od dobavljača traži ponude urnebesno je iskustvo: u jednom trenutku ostatak ureda shvati da se razgovor s brandiranih vrećica lagano premješta na to iz kojeg dijela Dalmacije je tko, koliko braće i sestara ima, i konsenzualnog zaključka da nam ponudu mogu dostaviti i na kavi.

No, ovdje svi moramo raditi sve. Osim ako si Thomas Bauer i imaš samodeklariranu fobiju od telefona. I dobavljača. Kao diplomirani psiholog sumnjam u obje dijagnoze, ali svakako upućujem na daljnje promatranje.

Međutim, koliko god se na početku cijele ove Grizli priče bunila i branila svoj kreativni integritet (koji mora ostati neukaljan prizemnim poslovima poput slaganja troškovnika), toliko sam u ove dvije godine koliko radim u Grizliju spoznala kako mi je to zapravo korisno iskustvo. Znanje svakog dijela ovog posla omogućuje mi da budem još bolja u svome, budući da me naučilo da ne razmišljam samo jezikom apstraktnih ideja, već i realnih mogućnosti. Iz glave otprilike znam koliko bi kampanja koju radimo koštala, te što sve treba napraviti kako bi se ona realizirala.

Također, u maniri Dorothy iz Kanzasa naučila sam da je kod kuće najljepše. Stoga su najbolji oni dani na poslu kada se mogu zakopati u istraživanje za novi kreativni zadatak, stormati o idejama i konceptima i u konačnici, dolaziti do tih posebnih ideja za koje, kada ti padnu napamet, znaš da vrijede.

Share on Pinterest