Kako vam Milan Bandić može pomoći u stvaranju dobrog weba?

Sad kad ste pročitali ovaj clickbait naslov odmah moram razočarati one koji su htjeli neka bespovratna sredstva populističkog gradskog čelnika. Ovo je priča o web stranicama i usporedbi s jednim parkom kojeg nazivamo fontane.

Ukusi su različiti, ali za potrebe ovog teksta složimo se da u Zagrebu pored NSB-a imamo predivne fontane, cvijeće, klupe, drvored i puteljke. Fontane i pripadajući park koji ih okružuje s južnog prilaska centru metropole postali su posljednjih godina najpoznatije mjesto Zagreba. Snimljeno je tisuće medijskih priloga i reportaža, a samo gradonačelnik se tamo uslikao stotinama puta.  Svi znaju za njega po dobrom ili lošem ili naprosto zato što svaki dan prolaze pored njega.

Nešto mu ipak nedostaje. Što? Višestruko je preplaćen našim novcem? Ne, nije to, iako je kažu koštao kao nekoliko istih parkova s fontanama.

Nedostaju mu – ljudi. Roditelji s djecom, putnici namjernici, turisti. Pa gdje su bezbrižni studenti da se valjaju na dekicama? Kakvo je to vrijeme došlo da samo uče u obližnjoj knjižnici? Nema ulegnute trave od izležavanja, utabanih mjesta gdje su od dvije jakne djeca napravila nogometni gol. Nema čak ni ugaženih novih puteva koje rijeke ljudi same naprave kada im unaprijed ucrtanu putevi ne odgovaraju i tako naprave neku svoju prečicu.

Imate dakle sjajnu web stranicu koju su radili vrhunski dizajneri i najsigurniji webshop, stvorili ste potrebu za svojim proizvodom i imate prednost pred konkurencijom. Onda ste uložili puno novaca u kampanju koju ste pripremili sa stručnjacima pažljivo kombinirajući poruke na offline i posebno online kanalima koji su bili nositelj kampanje. Ključne riječi su odlično radile, pa čak i clickthrough rate s običnih bannera je bio izvrstan i dobili ste puno posjetitelja odjednom. Onda iznenađenje – proizvod nije prodavan kako ste zamislili, posjetitelji su jedva kliknuli na još jedan link ili su vrlo brzo odlazili iako ste pripremili i odličan sadržaj pun multimedije.

Ako ste svoj park okružili brzim cestama, nitko ne zna kako mu priči, nemate dovoljno pothodnika, ni prilaznih cesta eventualno će kod vas tu i tamo netko umočiti noge i svratiti u ‘stari dućan’ do uvijek ugodnih parkova Lenuzzijeve potkove (Zrinjevac, Tomislavac i sl.) osmišljenih još u 19. stoljeću.

Ako ste web opteretili raskošnim slideovima, navigacija zbunjuje, pozivi na akciju su negdje skriveni, a možda se i raspada na različitim uređajima gotovo sigurno ćete svog posjetitelja odvesti ravno konkurenciji u najbližu online ili offline trgovinu.

Ipak, kao i Zagreb uostalom, imate šansu poslušati korisnike, provesti usability testove i pomoći im i ucrtati njima logične staze i puteljke. Još važnije – možda je potrebno i da se zahvalite trenutnom provideru web rješenja kojeg se tolike tvrtke zbog straha od tehnologije i slijepo vjerujući ‘onima koji to delaju’ uporno drže baš kao i Zagreb za svog gradonačelnika.

Mato Rajić (digital & 360° project manager)

Share on Pinterest

TKOpywriter?

Radni dan je ponekad izazovan kada radiš u manjoj agenciji koja se bavi 360° marketingom. Taj famozni tristošezdeset znači da se u agenciji bavimo svime: od PR-a, event managementa, brandinga i oglašavanja do kupovanja poklona za rođendane šefovih omiljenih sobnih biljaka (voli benjamine više od sebe). Šalu na stranu, ne kupujemo biljkama poklone. Samo ih vrlo temeljito zalijevamo i lijepo im pričamo. Nekoliko puta dogodilo se da smo ih nakon sastanaka morali umirivati pjevanjem uspavanki, ali to je već tema za drugi blog.

Posao u agenciji koja se bavi 360° marketingom također znači da copywriter nije samo copywriter. On je i obučeni PR-ovac, account manager, event manager, a ni slaganje troškovnika nije mu strano. Vidjeti copywritera kako od dobavljača traži ponude urnebesno je iskustvo: u jednom trenutku ostatak ureda shvati da se razgovor s brandiranih vrećica lagano premješta na to iz kojeg dijela Dalmacije je tko, koliko braće i sestara ima, i konsenzualnog zaključka da nam ponudu mogu dostaviti i na kavi.

No, ovdje svi moramo raditi sve. Osim ako si Thomas Bauer i imaš samodeklariranu fobiju od telefona. I dobavljača. Kao diplomirani psiholog sumnjam u obje dijagnoze, ali svakako upućujem na daljnje promatranje.

Međutim, koliko god se na početku cijele ove Grizli priče bunila i branila svoj kreativni integritet (koji mora ostati neukaljan prizemnim poslovima poput slaganja troškovnika), toliko sam u ove dvije godine koliko radim u Grizliju spoznala kako mi je to zapravo korisno iskustvo. Znanje svakog dijela ovog posla omogućuje mi da budem još bolja u svome, budući da me naučilo da ne razmišljam samo jezikom apstraktnih ideja, već i realnih mogućnosti. Iz glave otprilike znam koliko bi kampanja koju radimo koštala, te što sve treba napraviti kako bi se ona realizirala.

Također, u maniri Dorothy iz Kanzasa naučila sam da je kod kuće najljepše. Stoga su najbolji oni dani na poslu kada se mogu zakopati u istraživanje za novi kreativni zadatak, stormati o idejama i konceptima i u konačnici, dolaziti do tih posebnih ideja za koje, kada ti padnu napamet, znaš da vrijede.

Share on Pinterest