POVIJEST ODNOSA S JAVNOŠĆU

Posljednjih se godina uglavnom govori o suvremenim kretanjima u struci ili trendovima za iduću godinu, a blogovi se praktički uopće ne bave povijesnim aspektom. Sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir sve brži razvoj tehnologije i protok informacija, kao i potrebu za adekvatnim odgovorom na sve te suvremene izazove. Ipak, nije zgorega povremeno baciti pogled u prošlost i sagledati kako je nešto nastalo i razvijalo se kroz vrijeme. Ako već ne zbog one Ciceronove – Povijest je učiteljica života, onda barem zbog niza zanimljivosti koje se mogu pronaći. Ovaj tekst, preuzimajući rizik da ga se označi da je demode, ukratko prikazuje povijest odnosa s javnošću.

Ciceron je spomenut već u prvom odlomku teksta i to ne bez vraga. Počeci određenih oblika odnosa s javnošću sežu u antičku Grčku i Rim, ali to smo, kao i kod brojnih drugih stvari, mogli i pretpostaviti. Naravno da se ne radi o odnosima s javnošću u suvremenom smislu – više su to upute o dobroj komunikaciji i javnom nastupu u djelima Platona, Aristotela, Cicerona, Tacita i drugih. Ako mislite da političari imaju potrebu oblikovati javno mišljenje ili popravljati svoj imidž tek odnedavno, onda se jako varate. Antički državnici, često vješti govornici, uvidjeli su važnost svoje reputacije među narodom pa su govorima nastojali učvrstiti svoj ugled i utjecaj.

Važnost PR-a uvidio je i Napoleon, zbog čega je osnovao Ured za oblikovanje javnog mnijenja, čija je glavna zadaća bila kreiranje političkih trendova prema njegovim željama te analiza brojnih situacija dobrog ratnog komuniciranja kroz povijest.

Većina autora smatra da se sam termin odnosi s javnošću najprije upotrebljavao u SAD-u , odakle se proširio i na ostale zemlje. Naime, odnosi s javnošću pojavili su se u Americi tijekom Američke revolucije. Ako se pak gleda s korporativnog aspekta, prvi odjel odnosa s javnošću utemeljen je 1889. godine u kompaniji Westinghouse sa svrhom promocije revolucionarnog sustava izmjenične struje. Da, radi se o Teslinom sustavu izmjenične struje i tvrtki koja ga je podupirala.

Početak 20. stoljeća označio je osnivanje prvih specijaliziranih tvrtki i agencija za odnose s javnošću. Prva tvrtka za promidžbu koja se može smatrati pretečom današnjih tvrtki za odnose s javnošću utemeljena je u Bostonu 1905. godine, kada je skupina mladih osoba osnovala Ured za publicitet (The Publicity Bureau). Prva takva njujorška tvrtka zvala se Parker & Lee, prema dvojcu koji je uspješno vodio kampanju Theodora Roosevelta. Tijekom Prvog svjetskog rata, američki predsjednik Woodrow Wilson, svjestan važnosti javnog mišljenja, utemeljio je Odbor za javno informiranje sa svrhom mobiliziranja javnog mišljenja za potporu ratnom angažmanu, jer su mišljenja o tome bila skroz podijeljena.

Nakon rata odnosi s javnošću brzo se šire i razvijaju te se pojavljuju u državnim ustanovama, poslovnim organizacijama, pokretima radništva i društvenim pokretima. Prvi kolegij iz odnosa s javnošću, što se tiče sveučilišne razine u SAD-u , počeo je 1923. na Odjelu za novinarstvo Sveučilišta u New Yorku, a vodio ga je Edward Bernays, pionir ove struke i po mnogima „otac odnosa s javnošću“. Bernays je i autor prve knjige iz ovog područja – „Kristaliziranje javnoga mnijenja“. U toj knjizi iz 1923. godine, prvi put se uvodi termin savjetnik za odnose s javnošću (public relations counselor). Poznata je njegova PR kampanja Baklje slobode (Torches of Freedom), koju je 1928. radio za American Tobacco Company s ciljem populariziranja pušenja kod ženske populacije na javnim mjestima. Krasno – rekli bismo danas, ali tada je to služilo emancipaciji žena i, naravno, većim prihodima tvrtke American Tobacco Company.

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt osnovao je u lipnju 1942. godine Ured za ratno informiranje, a zanimljiv je podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata oko 75.000 ljudi u Americi prošlo obuku iz odnosa s javnošću. Još zanimljivije je pratiti korištenje PR-a tijekom Vijetnamskog i Zaljevskog rata. Dok se Vijetnamski rat spominje kao prvi rat u kojem se moglo slobodno izvještavati o ratnim zbivanjima, tijekom Zaljevskog rata američka vlada odabrala je drugačiji pristup ograničivši novinarima pristup informacijama. Rekli bi – na greškama se uči!

U drugoj polovici 20. stoljeća potiče se profesionalizacija odnosa s javnošću te nastaju brojna profesionalna udruženja. Razdoblje suvremenih odnosa s javnošću počinje od sredine 1960-ih. S globalnom informatizacijom dolazi do bržeg i kvalitetnijeg komuniciranja, a o razvoju visoke tehnologije da i ne govorimo. U konačnici, tome smo svjedoci i danas.

Što se pak tiče razvoja PR-a u Hrvatskoj, sve je počelo 1964. godine kada je otvoreno radno mjesto PR menadžera u hotelu Esplanade. Namjera je bila potaknuti odnose između hotela i okružja te utjecati na okolinu. Četiri godine kasnije, koprivnička Podravka zaposlila je u Sektoru za prodaju posebno zaduženu osobu za odnose s javnošću . Pored hotela Esplanade i Podravke, svakako treba spomenuti i cavtatski hotel Croatia, u kojem odnosi s javnošću funkcioniraju još od 1973., hotel Inter-Continental koji odnose s javnošću dobiva 1974., hotel Solaris Šibenik (1980.) te hotel Belvedere iz Dubrovnika (1984.). Praktički je nemoguće ne primijetiti da su prve aktivnosti PR-a u Hrvatskoj vezane uz hotelijerstvo, odnosno turizam.

Ako Edwarda Bernaysa smatramo pionirom PR-a u svijetu, onda je to u Hrvatskoj Eduard Osredečki, autor prve hrvatske knjige o odnosima s javnošću – „Odnosi s javnošću – Public Relations“. Osredečki navodi da se posao osoba zaduženih za odnose s javnošću u počecima sastojao od nabave, sistematizacije, arhiviranja i distribucije fotografskih materijala, objavljivanja biltena i novina poduzeća, promocije knjiga i likovnih izložbi u prostorijama poduzeća, povremenih pisanih informacija i konferencija za novinare te izravnog informiranja posjetitelja poduzeća, a s vremenom se obujam posla proširio, u skladu s razvojem tehnologije i potrebama suvremenog svijeta.

Iako ovaj tekst nije dao recept za PR poteze u 2019., ipak neće biti potpuno beskoristan ako si postavimo jednostavno pitanje – mogu li se povući kakve poveznice s događajima i potezima iz povijesti odnosa s javnošću ili je danas PR potpuno drugačiji?

Možda se potom rodi i poneka ideja za 2019. godinu.

 

 

Više: Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću, teorija i praksa. Zagreb: Synopsis.

Share on Pinterest

Trendovi u komunikaciji za 2019. – od moderne Pepeljuge do vertikalnog videa

Ovo neće biti svemirsko – futuristički tekst o tome kako će nam izvanzemaljci preko noći potajno zasipati planet hologramima, te nam na taj način omogućiti da komuniciramo s bilo kim bilo kada, jer to možemo s tehnologijom kojom trenutačno raspolažemo. Ovo je tekst o trendovima koji će začiniti 2019. godinu, a koji se prilagođavaju mobitelima koji su postali produžeci naših ruku.

  1. Virtualni asistenti iliti moderne Pepeljuge

Tko su virtualni asistenti? Riječ je o softverskim agentima koji obavljaju različit tip poslova za svoje korisnike, a funkcioniraju vrlo jednostavno – na temelju glasa ili teksta. Iako mnogi misle da se radi o fenomenu 21. stoljeća, cijela priča o pametnim telefonima kao virtualnim asistentima datira u 1994. godinu kada je prvi mobitel, IBM Simon, nudio opcije osobnog asistenta: kalkulator, bilješke, kalendar i e-mail. Dakle, mobiteli nisu odjednom dobili funkciju asistenta, nego su ju imali oduvijek, ali u nešto jednostavnijoj verziji.

No, danas pomoću njih možete saznati i raditi SVE. Možete doznati kako doći do one fine pekare o kojoj bruji cijeli grad do toga koji je smisao života. Btw, Siri tvrdi da je to čokolada. Osim toga, možeš izrađivati svoje to-do i shopping liste, zakazivati sastanke, saznati koja ti je šifra od lokota za bicikl, rezervirati sobu u hotelu ili stol u restoranu. Svojeg asistenta čak možeš tražiti za ljubavni savjet, ali pazi da se ne zaljubiš u njega. Svi znamo kako je završila romansa između Joaquina Phoenixa i njegove virtualne asistentice u filmu ”Her”.

U kontekstu virtualnih asistenata često se spominju chatbotovi koji su zapravo njihova ”manje inteligentna” verzija, jer su bazirani isključivo na tekstualnim porukama, te su programirani da odgovaraju na ograničeni set pitanja. Osim toga, ne razumiju jezik, već funkcioniraju na principu ključnih riječi, a odgovori na najčešća pitanja su unaprijed programirana. S druge strane, virtualni asistenti razumiju jezik (čak i sleng), ali i značenje onoga što korisnik govori, a osim toga možete zajedno i zapjevati.

https://www.youtube.com/watch?v=wYCSjr1HtAs

Zašto su virtualni asistenti super? Zato što uslijed ubrzane svakodnevice i dobro uvježbanog multitaskinga, pomažu u obavljanju poslova koje možda ne stižemo napraviti. Osim toga, pomažu nam kad se ne možemo odlučiti između hamburgera i meksičkog restorana. Uz to, manje koristimo papire i čuvamo šume, a na kraju krajeva vlasnicima tvrtki pomažu da se usredotoče na obavljanje bitnijih zadataka za svoje poslovanje od vođenja brige o čitavom spektru obaveza: od bilježenja sastanaka s klijentima do toga koliko se dugo kuhaju špageti.

  1. Video – konstantno rastući format

Jeste li znali da se ljudi sjeća čak 80% sadržaja koji su pogledali, dok se sjećaju tek 20% onoga što su pročitali? Upravo zato je svoju poruku pametno iskomunicirati putem videa koji je sve dominantnija forma za prenošenje poruka, a iz godine u godinu dolazi do procvata novih formata i trendova, jer im kreativci konstatno pronalaze nova rješenja i ideje. Osim toga, jedna od najvećih prednosti videa je univerzalan jezik koji razumiju apsolutno svi. Iduće godine svakako treba obratiti pozornost i posvetiti se sljedećim formatima:

  • Live video

82% korisnika preferira live video prije ostalih objava na društvenim mrežama i zapravo ih vole. Što to znači za vaše poslovanje? Kroz interakciju, odnosno pitanja i komentare na koja možete odgovoriti u realnom vremenu imate priliku izgraditi zajednicu lojalnih potrošača. Sigurni smo da će u 2019. godini ovaj format doživjeti svoj pravi i zasluženi procvat!

  • Vertikalni video

Step aside standardni 16:9 formatu i napravi mjesta za 9:16! Ovaj je format videa urodio plodom ove godine, ali kad bismo upregnuli moždane vijuge shvatili bismo da su proboj i uspjeh vertikalnog videa suđeni od samih početaka. Zašto? Pa pogledajte samo na koji način držite mobitel dok tipkate poruke ili čitate ovaj blog. Zašto bi onda format videa trebao biti drugačiji? Pri kreiranju ovakvog videa zapamtite jedino relevantno pravilo od brazilskog filmaša Marcela Izidora: ”Da biste kreirali vertikalni video, trebate baciti 100 godina povijesti filmografije kroz prozor.”

https://www.instagram.com/p/Bk0D7khHRpC/?hl=en&taken-by=parallel_studio_

  1. Snack ads

Ne, ne radi se o reklamama za čokoladice, već o jako kratkim reklamama. U današnje vrijeme kada smo svi tooooliko ubrzani, poruku je potrebno stisnuti unutar 20 sekundi. Naime, istraživanja su pokazala da 80% publike drži pozornost na reklamama koje traju 20 sekundi, dok su interes i pozornost u opadanju što video duže traje. Samo 9,4% publike će pogledati video koji traje 5 minuta, a njih 16,6% video koji traje 3 minute.

  1. Influenceri – trend u porastu

Svi smo već dobro upoznati s likom i djelom influencera. Dakako, riječ je o postojećem trendu nekonvencionalne marketinške taktike, no utjecaj influencera će u narednoj godini nastaviti bujati, jer se sam potencijal poslovanja s influencerima u samim počecima nije shvaćao, te je kao takav naišao na brojne kritike i neodobravanje. U međuvremenu su ljudi mućnuli glavama i shvatili da je zapravo vrlo produktivno surađivati s nekime tko na svojem Instagram profilu ima više followera, nego što neka zemlja ima stanovnika. I onda da takva osoba iskomunicira dobrobiti vašeg proizvoda ili usluge – win situacija!

  1. S koljena na koljeno

Istraživanje tvrtke Nielsen pokazalo je da su ljudi koje poznajemo, brendirane stranice, editoriali i recenzije top četiri izvora u koje potrošači imaju najviše povjerenja. Reklame su na dnu te liste. I sami znate da ćete si kupiti šampon za bujnu kosu najčešće na preporuku one frendice čija kosa stalno izgleda kao da su ju češljali anđeli, prije nego što ćete to učiniti zbog iritantne televizijske reklame koja vam svakih pet minuta prekida film. Dakle, trend tradicionalnog ”s koljena na koljeno” bit će aktualan i u 2019. godini.

Iako do 2019. godine ima još nekoliko mjeseci, ove trendove nemojte olako shvaćati. Vremena nema, objeručke prihvatite navedene trendove i postanite konkurentiji na tržištu.

Share on Pinterest

Otkrij svoj potencijal za profesionalni razvoj u mjesec dana praktičnog rada

Studiraš marketinški ili komunikacijski smjer i ne znaš gdje se vidiš nakon što završiš faks? Jedna vrsta kolegija bila ti je lakša nego ostali, ali se ipak izgubiš u vlastitim mislima kad se upitaš koji bi posao mogao biti pravi izbor za tebe. S druge strane, ne zanima te upravljanje maloprodajom ili analiza prodanih proizvoda za računovodstvene kalkulacije, ali copywriting i upravljanje društvenim medijma uhvatilo je tvoju pažnju. Ako tako razmišljaš, najbolji način kojim ćeš se riješiti svih nedoumica je: studentska praksa u komunikacijskoj agenciji!

Završetkom školovanja stižeš na tržište rada gdje ćeš se predstavljati poslodavcima. Ukoliko si te sreće i poslodavac te pozove na intervju za posao, budi spreman na pitanja o tome koje probleme možeš rješavati, a tvoj odgovor treba biti konkretan i samopouzdan kako bi budući kolega dobio što bolji dojam o tvojim kvalifikacijama. Za vrijeme studentske prakse osvijestiti ćeš kojim vještinama već vladaš, a usput saznati koje druge tražene vještine u realnom sektoru možeš brzo naučiti. Na praksi ćeš zapravo saznati s kojim se profesionalnim mogućnostima možeš predstavljati u životopisu.

Osnove medijske komunikacije ne predstavljaju ti nepoznanicu, ali do sada nisi imao/la priliku napisati niti jedan copy, brief ili priopćenje? Najbolji recept za shvaćanje toga kako nastaju takvi tekstovi su samostalne ideje, znanje iz dosadašnjeg teorijskog znanja koje si pokupio/la u predavaonici fakulteta, te prijedlozi osoba s iskustvom. Praktikant na svom mjestu u uredu izvršava dodijeljene zadatke najbolje što može, te, ako se slučajno zatekne u bilo kakvom problemu mentor mu priskače u pomoć stručnim savjetom i na taj način budući stručnjak stječe osnovno radno iskustvo. Stručnu praksu u agenciji možemo sagledati i kao svojevrstan business eksperiment namjenjen testiranju vještina koje već posjeduješ.

Odraditi zadatak po vlastitim idejama vodeći računa o pravilima struke nije toliko jednostavno koliko izgleda na prvu, još ako se u obzir uzme kriterij vremenskog roka zadatak postaje izazovniji. Naučiti raditi unutar zadanog roka najvrijednije je iskustvo koje se može steći kroz studentsku praksu, jer je takvo iskustvo skoro pa nemoguće dobiti izvršavajući seminarske radove, dok se pripremaju ispiti. Poslije uspješno odrađene prakse na intervjuu za posao s lakoćom ćeš odgovoriti kako „dišeš“ kada su u pitanju rokovi predaje tekstova i izvršavanja zadataka.

Jedna od podcijenjenih prednosti praktičnog rada u stvarnim poslovnim uvjetima je mogućnost za jednostavan pronalazak teme diplomskog rada koju ćeš još lakše obraniti nego napisati. Za vrijeme boravka u uredu tim razgovara o konkretnim izazovima vezanim uz poslovanje i tako ti se može pojaviti tema za pisanje rada zanimljivija od onih iz stručnih knjiga, a uz to nećeš morati pretraživati predložene suhoparne teme iz literature. Možda već sa samom temom rada koja ti se pojavila za vrijeme prakse, krene tvoj intervju za posao.

Moje iskustvo studentske prakse poslužilo mi je da upoznam svoju profesionalnu stranu i saznam s kojim se vještinama mogu najbolje predstaviti kod budućih poslodavaca, a koje bih trebao još usavršavati. Sada sam spremniji i imam više samopouzdanja za odazvati se na intervju za posao, a to nije bio slučaj prije prakse.

Ako imaš priliku prijaviti se za studentsku praksu, nemoj razmišljati trebaš li se prijaviti nego odmah počni prilagođavati obaveze na fakultetu kako bi pronašao vremena da otkriješ i usavršiš svoje poslovne vještine. (D. Mirić)

Share on Pinterest

Zašto ljudi imaju problema s Kim Kardashian?

K kao Kim, K kao KKW, K kao Kardashian.

Postoje li još uvijek ljudi koji nisu čuli za Kim Kardashian? Možda na Saturnu.

Od parfema, kozmetike, video igrice, reality showa koji se vrti više od 10 godina, suradnje s poznatim dizajnerima, trenerima… Kim je došla do netto vrijednosti od 175 milijuna dolara.* Ne, u ovom blogu neću pisati koja je tajna njezinog poslovnog uspjeha, ali ću se dotaknuti njezinog utjecaja kojeg je ostavila svojom pojavom i poslovnim projektima.

Igrom slučaja, Kim nije samo postala poznata zbog videa s bivšim dečkom, reperom Ray J-em, već povijest cijele obitelji ide dalje u prošlost. Globalno poznati slučaj Nicole Simpson Brown i Rona Goldmana, za čije je ubojstvo optužen i oslobođen O.J. Simpson, donijele su slavu i njezinim roditeljima – Robertu Kardashianu (bliskom prijatelju O.J.-a i jednom od odvjetnika na njegovom suđenju) i Kris Jenner (najboljoj prijateljici od Nicole Simpson Brown).

Kada se cijeli slučaj malo utišao, Kim je već bila najbolja prijateljica s poznatom nasljednicom Paris Hilton kojoj je slagala ormar. Korak po korak, uslijedila su druženja, prijatelji i veze koje je mama Kris Jenner pažljivo plasirala medijima, sve dok u njih nije procurila i sporna snimka s bivšim dečkom. Nakon toga, Kim se život okrenuo ravno u bogatstvo.

Krenulo je reality showom Keeping up with the Kardashians, a sada posjeduje vlastitu make up liniju KKW, nekoliko parfema, video igrice te uspješno promovira modnu liniju Yeezy (čiji je dizajner njezin suprug Kanye West, također poznati glazbenik).

Društvene mreže iskorištava do maksimuma – ukupno je na Facebooku, Instagramu i Twitteru prati više od 203 milijuna ljudi, krasila je naslovnicu poznatog poslovnog magazina Forbes, nedavno je osvojila i CFDA influnecer award (Council of Fashion Designers of America) te održala susret s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom raspravljajući o reformi zatvorskih kazni. To je sigurno više od nekih njezinih poznatijih kolega.

Rasizam, policijsko nasilje, problem beskućnika, surogat majčinstvo… samo su neke od tema koje komentira u svom realityju, ali i kroz brojne druge platforme.

Kim je također osoba koju kritizira apsolutno svatko – ili je vole ili je ne vole, ne postoji baš nitko tko je ravonodušan. No, bilo kako bilo, svaki poslovni potez koji povuče, ona niže uspjehe. Je li onda pravedno reći da ne radi ništa i da je poznata bez ikakvog razloga? Zašto se niti jednu drugu zvijezdu toliko ne kritizira kada osnuje svoj brand nekog proizvoda ili krene u poslovne vode? Zašto druge zvijezde ne koriste na takav način svoju slavu? Aha, oni su ipak poznati iz nekog razloga, poput glume ili glazbe.

Ali upravo u tome i jest čar američkog tržišta – možeš postati slavan kada i kako želiš, ali nisu svi slavni svoj uspjeh stvorili na nekim tako umjetničkim temeljima. Zašto su primjerice poznate Kate Middleton ili Meghan Markle? Prije udaje za svoje prinčeve, nisu medijima bile toliko zanimljive, čak niti Meghan koja je bila glumica. Uzmimo primjer bezbrojnih reality showova poput WAGS-a (Wife and girlfriends of sport stars) u kojem se doslovno radi o zaručnicama, suprugama i djevojkama sportskih zvijezda, koje pogodite, ne rade ništa.

Imamo primjer i ostalih emisija i programa u kojima se konstantno pumpa sadržaj, na temelju kojeg se rađaju influenceri, voditelji, model i celebovi čija slava traje kraće od utakmice hravtske nogometne reprezentacije. 🙂

Koji je onda krimen Kim Kardashian koja je postala poznata zbog roditelja i bivšeg dečka, te nakon toga s obitelji krenula u vrlo uspješne poslovne vode? Kroz svoje projekte pomogla je nebrojenim ljudima koji su zahvaljujući njoj ostvarili osobne uspjehe (dizajner Olivier Rousteing iz modne kuće Balmain, make up artist Mario Dedivanovich, frizeri, dizajneri, asistenti i brojni drugi). Upravo je Mario naveo kako mu je netom prije nego je trebao pokrenuti suradnju s Kim, menadžer rekao kako s njom nikada neće uspjeti. Zašto?

Da je kojim slučajem Kim muško, bi li i dalje bila tako omražena među poznatima? Čemu toliko hejta za ženu koja se razumije u biznis?

Zašto sam htjela napisati ovaj mini blog o Kim? Moć medija je ogromna i ima strahovit utjecaj na ljude, a život medijski eksponiranih ljudi (čime god se oni bavili) stvarno nije lagan. Žeim reći kako komentari poput ‘Zašto je Kim poznata, ta ništa u životu nije napravila’ i ‘Ta glupača ne zna ništa osim skidati se gola’ ne drže vodu. Ako mislite da je lagano doći do vrijednosti od 175 milijuna dolara jednostavno, dok vas na tom putu svi podcjenjuju, diskriminiraju iz xy razloga i moraliziraju, pokušajte sami stvoriti makar stoti dio tog iznosa. Nije tako lagano, zar ne?

Stop hating and star learning!

* Izvor: http://time.com/money/4950313/kardashian-net-worth/

Photo: Getty Images for ABA

Share on Pinterest

Zašto reći „DA“ LinkedInu?

„Najbolje što u životu možete očekivati je dobra šansa.“ – tvrdio je njemački filozof Arthur Schopenhauer, dok je njegov suvremenik, John D. Rockefeller, bio uvjeren da je ključ za uspjeh obavljanje pravih stvari i osiguravanje da za njih saznaju pravi ljudi.

Najbolje mjesto za dobre prilike i samoprezentaciju svakako je LinkedIn. Prosječni korisnik na ovoj mreži provede 17 minuta mjesečno, stoga možemo zaključiti da je za dobru priliku potrebno uložiti malo dragocjenog vremena. LinkedIn je najveća profesionalna društvena mreža, zato smo se davno trebali odmaknuti od pitanja trebamo li ju uopće koristiti te se fokusirati na iskorištavanje punog potencijala platforme. Isto tako, LinkedIn je vrijedan resurs ukoliko tražite posao, zaposlenika ili želite proširiti svoje profesionalne veze, a od mnoštva društvenih mreža, ova je namijenjena samo za poslovne kontakte.

LinkedIn ima 546 milijuna korisnika u 200 zemalja, od kojih je 51 posto fakultetski obrazovano, a broj korisnika svake se sekunde povećava za dva. Nadalje, trenutno se na mreži nudi preko 11 milijuna aktivnih oglasa za posao, a 57 posto tvrtki u svijetu ima LinkedIn profil putem kojeg traži zaposlenike.  Naime, posljednje statistike pokazuju kako je zapošljavanje putem LinkedIna u Americi skočilo za 19,8 posto u travnju 2018. godine u odnosu na travanj 2017., a ovaj način zapošljavanja sve je popularniji i u drugim zemljama. Također, samo je u 2017. godini 122 milijuna korisnika pozvano na intervju putem LinkedIna, a 35,5 milijuna ljudi dobilo je posao na ovaj način.

Dobar primjer je Elliott Bell, direktor marketinga u tvrtki The Muse, koji se, inspiriran predavanjem sadašnje šefice Kathryn Minshew, odlučio prijaviti za posao u njihovoj tvrtki. Zahvaljujući dobrom informiranju putem LinkedIna i upečatljivoj poruci, Elliott je dobio posao iz snova i dokazao da je LinkedIn izvrstan način za povezivanje s poslodavcem.

Što se tiče Hrvatske, 540,000 ljudi i 4,300 tvrtki ima profil na LinkedInu. Obrazovne institucije također idu u korak s vremenom pa ih je čak 19 pristupilo ovoj društvenoj mreži. Ako uzmemo u obzir broj korisnika u Hrvatskoj, možemo zaključiti da se radi o lijepoj brojci od 13 posto ukupnog broja stanovništva. Brojka je zadovoljavajuća, ako uzmemo u obzir lošu demografsku sliku Hrvatske te omjer od 1,16 posto zaposlenih na jednog umirovljenika.

Ipak, poražavajući je podatak da se na LinkedInu u Hrvatskoj nudi samo stotinjak oglasa za posao, a sudeći po sadržajima koje Hrvati objavljuju važnije im je, čini se, prezentirati mjesta koja su posjetili nego sebe same. S druge strane, Hrvatske su tvrtke i dalje fokusirane na samoprezentaciju, a ne na traženje zaposlenika.

Stoga, kako bi se istaknuli i stupili u kontakt s poslodavcem, osim što kvalitetno ispunite svoj profil, važno je da budete aktivni u vama relevantnim grupama jer na taj način možete ostvariti vrijedna poznanstva. Pisanje vlastitog bloga na LinkedInu omogućit će vam da predstavite svoje poslovne uspjehe profesionalcima i stručnjacima na polju koje vas zanima, ali i da prezentirate svoje sposobnosti i način razmišljanja o temama koje se tiču vaše struke. Do novih prilika možete doći i dodavanjem ljudi koje ne znate, a voljeli biste raditi za njih jer nikada ne znate tko može biti vrijedan kontakt.

Na kraju, kako raste popularnost LinkedIna u Hrvatskoj, moguće je pretpostaviti da će zapošljavanje putem njega zaživjeti kao i u ostalim zemljama, a dok do toga dođe, svakako je dobro imati kreiran profil. Isto tako, ključno je da pojedinci i tvrtke prepoznaju LinkedIn kao novi poslovni alat za oglašavanje, razumijevanje različitih industrija, izvor talenata i odličnog sadržaja, a prije svega za samoprezentaciju.

 

Share on Pinterest

Zašto je targetiranje važno u Facebook oglašavanju?

Ovaj blog je tu kako bi objasnio zašto je potrebno posvetiti mnogo pažnje društvenim mrežama te zašto to nije samo usputan posao. Sada je gotovo svaka druga objava na Facebooku sponzorirana. News feed već dugo nije mjesto pratimo što rade naši prijatelji, već usputno pratimo ono što rade različiti brandovi, klubovi, influenceri, bendovi, pjevači, glumci ili pak što pišu portali koje pratimo. Razlog je samo taj da nas se zatrpa informacijama i stranicama koje smo označili „lajkom“, pa da nam na temelju toga mogu što bolje plasirati oglase koji će nas „zanimati“.

Postoji mnogo savjeta i parametara prema kojima se postavljaju oglasi, ali fokus ćemo ovog puta prebaciti na interese. Odavno su oglasi postali savršen način kako na nonšalantan i jednostavan način plasirati proizvod ili uslugu. Community manager, a danas vjerojatno i jedan Facebook laik, zna da je dobro targetiranje oglasa ključno. Baš iz tog razloga prije samog postavljanja oglasa potrebno je vrlo dobro provjeriti kako, kome i s kojim se vizualom objavljuje određeni oglas. Način objave oglasa ovisi o proizvodu ili usluzi koja se nudi i potrebno je  dobro istražiti kojoj ga publici želimo predstaviti i tome prilagoditi postavke oglasa.

Viralan post uz dobar target

Na stranici jednog klijenta komuniciramo aktualne teme usko vezane uz njihov posao, ali objavljujemo i zabavan sadržaj. Odlučili smo dokazati koliko targetiranje može biti važno pa smo vizual objavljen na stranici klijenta potom objavili kao „Case study“ na Grizli Facebook pageu, a rezultati su pokazali svoje. Objavljen je vizual UNO karte koji prikazuje određenu situaciju iz igre, a u opisu objave pozvali smo korisnike da označe one koji su doživjeli sličnu situaciju.

Objava je oglašena na 4 dana, uloženo je oko 120 kuna, a određena je ciljana skupina od 18 – 50 godina s interesima prema igri, sportu i društvenim igrama, na području cijele Hrvatske. Doseg objave bio je 274.681, a broj reakcija je bio čak 9.202.

Identičan vizual stavljen je na društvene mreže Grizlija, s namjerom da bi se dokazala razlika u rezultatima pri stavljanju drugačijih interesa. Postavljen oglas imao je druge interesne skupine i opis vizuala.  Ova UNO karta bila je oglašavana na 3 dana, uz ulog od 80 kuna. Određena je skupina od 18 do 50 godina, s interesima prema digitalnim medijima, društvenim mrežama, marketingu, odnosima s javnošću i influencer marketingom, na području cijele Hrvatske. Doseg objave bio je 11.980, a broj reakcija bio je 335.

Razlika je itekako vidljiva? Upravo je pomno i ciljano targetiranje pokazalo tu razliku u rezultatima. Prva objava vrlo brzo postala je viralna i kroz idućih mjesec dana stigla do korisnika u susjednim zemljama poput Srbije i Bosne i Hercegovine, stoga je brojka brzo narasla do 274.681, dok u našem slučaju kao „Case study“ objave, gdje su ciljane osobe s interesima u PR, oglašavanje, društvene mreže, digitalne medije i marketing, doseg je ostao na 11.980.

Vrlo lako potvrdili smo sami sebi, pa i svima koji se služe Facebook Ads managerom, kako kampanje i oglase treba prilagođavati, optimizirati, iskorištavati opcije koje nam sama društvena mreža nudi, biti upoznat s novim trendovima i savjetima na društvenim mrežama, a na poslijetku ne bacati svoje (ali i klijentove novce) uzalud.

Share on Pinterest

Lobiranje u komunikacijskoj industriji

Što vam prvo padne na um kad čujete riječ lobiranje? Vjerojatno prva pomisao većine jesu internacionalne korporacije, svote novca od kojih vam se zavrti u glavi, političke zakulisne igre i Remy Danton iz serije House of Cards. Koliko god uzbudljivo bilo pratiti intrige u hodnicima Capitol Hilla, stvarnost je doista miljama daleko. Usporedivo je s očekivanjem da sve novinarke nose Manolo Blahnik štikle i imaju rezervni stan ako im treba tišine za rad. Kada u komunikacijskoj agenciji spomenemo riječ lobiranje, većinom mislimo na ovo – ako imate neku temu je zanimljiva, želite za nju zainteresirati što više drugih ljudi.

Primjerice, saznali ste za studentski projekt o interkulturalnoj suradnji, za koji smatrate da može značajno doprinijeti dijalogu i uključivanju različitosti u vašoj lokalnoj zajednici. Pretpostavka je da studentska organizacija nema veliki budžet za oglašavanje ili ga čak nema uopće, što nije neuobičajeno kod volonterskih projekata. Ipak, držite da je važno da što više ljudi sazna za njihovo djelovanje i uključi se u planirane aktivnosti. Onda na scenu nastupa lobiranje.

Kako bi informacija o vremenu i mjestu radionice došla do ciljane skupine, morat ćete prvenstveno što više pojedinaca uvjeriti da na svojim društvenim mrežama podijele detalje inicijative i raspored susreta. Isto tako, zainteresirane za širenje poruke potrebno je pronaći i u medijima. Potom želite obavijestiti udruge, zajednice i pokrete sličnih interesa da se uključe, a nije naodmet pronaći i tvrtke koje mogu financijski doprinijeti projektu. Konačno, da bi se u društvu nešto počelo poticati i  primjenjivati, na svojoj strani želite i neku političku opciju, pripadnike mjesnog odbora i druge koji će inicirati, primjerice, donošenje propisa kojim svi tražitelji azila imaju pravo dobiti besplatnu poduku o lokalnim običajima zemlje u kojoj čekaju rješenje svoje situacije.

Ovisno o vašem cilju i području za koje lobirate, tijek vaših postupanja bit će sličan prodaji – uvjeravat ćete nekoga da želi uložiti svoje vrijeme, novac ili energiju za „vašu stvar“. Vrlo je vjerojatno da ćete se pritom, kao i u prodaji, suočiti s odbijanjem i to ne uvijek na najpristojniji način. Stoga, prije nego se upustite u ovakav pothvat, dobro proučite činjenice kojima možete baratati i pripremite ključan razlog za svaku ciljnu skupinu zašto bi se trebala uključiti, a poželjno je i da prigrlite mindset kako ništa ne „uvaljujete“, već nekome pružate mogućnost da se aktivira na potencijalno zanimljivom ili korisnom području. Ne skrivajte vlastitu korist, no naglasite što osoba kod koje lobirate dobiva ako vas podrži.

Kao i kod svih drugih vještina, jedino vježbom možete usavršiti sposobnost uvjeravanja. Internet je, naravno, pun resursa koje možete iskoristiti da biste se lakše i uspješnije upustili u lobiranje. Nije loša ideja ni pronaći mentora koji će vam pomoći svojim savjetima. Samo nemojte uzore tražiti u likovima popularnih serija, jer fikcija često ne poznaje poraz, a na greškama ćete se najbrže razviti u uspješnog lobista.

 

Photo credit: Cartoon Network

Share on Pinterest

Zašto su najviše pozicije rezervirane za muškarce?

U poslovnom svijetu, pogotovo komunikacijskoj industriji, zaposleno je mnogo žena. O njima se pišu inspirativni članci, u intervjuima dijele tajne svog uspjeha, društvene mreže vole njihove savjete i uvijek su sređene za svaku priliku. No, u tim tekstovima ne piše da te žene nisu na rukovodećim pozicijama. Osim toga, što se više odmičemo od medija, komunikacija i marketinga, sve je manje žena na dobrim pozicijama i sa zadovoljavajućim uvjetima rada. Ustvari, dovoljno je pogledati listu sto top hrvatskih menadžera mlađih od 40 godina i odmah se primjećuje apsurdan nesrazmjer muških i ženskih imena.

U nedavno objavljenom izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu stoji da se, od razdoblja recesije, najveći broj pritužbi odnosi na područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 52 posto (povećanje za 10 postotnih bodova u odnosu na 2016.). Dakle, ne samo da se u Hrvatskoj situacija ne poboljšava, već se neravnopravnost produbljuje. Žene čine većinu nezaposlenih, 57 posto, te se i dalje zapošljavaju u manjoj mjeri u odnosu na muškarce svih dobnih skupina i svih razina obrazovanja. Evidentno je iz tih podataka da se muškarcima pri zapošljavanju daje prednost, a još uvijek se može čuti kako se ženama na razgovoru postavljaju pitanja o djeci i planiranju trudnoće. Istek ugovora o radu na određeno vrijeme poslodavci vrlo često koriste kao izgovor kako ne bi morali zadržati u radnom odnosu radnice koje koriste rodiljna prava.

Žene čine većinu u potplaćenim sektorima. Većinu čine kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Nailaze na „stakleni strop“ –u upravama ima 15 posto žena, a 20 posto u nadzornim odborima d.d., kaže izvješće crno na bijelo. Jaz u plaćama je oko 11,3 posto. Zašto je to tako danas u Hrvatskoj? I bolje pitanje – što možemo učiniti da tako više ne bude?

Prvenstveno, trebamo što više pričati o tome, na temelju statističkih podataka i istraživanja. Nitko ne smije imati priliku reći da žene nisu diskriminirane u poslovnom svijetu. Učinimo ove podatke općepoznatim. Potom, jasno i glasno zahtijevajmo provođenje zakona, u svakom slučaju i tražimo nadležne institucije da reagiraju na svaku sumnju u diskriminaciju. Ne trebaju nam povlastice. Treba nam samo jednak tretman pri jednakoj razini obrazovanja i jednakom učinku. Što više poslodavaca uvidi da neopravdanim postupcima samo demotiviraju žene u svojim poduzećima i time si stvaraju poslovnu štetu i izlažu se kaznama, to ćemo prije raditi u zdravijoj okolini i biti spremni na veće uspjehe – muškarci i žene zajedno.

Share on Pinterest

Da je influencer biti lako, influencer bi bio svatko!

Influencer – A makeup, hairstyle, or fashion blogger who is instafamous only on Instagram or buys “followers” and “likes” and gets free products from companys who fall in their trap of fake fame.

Tako kaže definicija najpoznatijeg modernog online rječnika – urban dictionary. Ipak, pojam influencera nije tako banalan, ne svodi se samo na kozmetičke proizvode i slatkog prikaza života putem Instagrama. Biti influencer danas je puno više, no o tome malo kasnije. Čak smo stigli do toga da nam rječnik uopće nije potreban kako bismo znali što je influncer. Radi se o pojmu koji se toliko rasprostranio na apsolutno svim tržištima, postao poznat svim generacijama i na kraju postavio se čak kao status zanimanja. Postali su nezaobilazna točka pri promoviranju novog proizvoda neke tvrtke, pa je vrijeme da napišemo koju riječ više o tome zašto i kako su važni te kako je krenula cijela influencer priča.

Instagram fotka više nije samo ono što je bila prije – obična fotka kojom želimo pokazati što radimo, gdje smo ili s kim se družimo. Ona sada postaje prozor u prodajnu ponudu pojedine tvrtke. Bila ona vezana uz tave za palačinke ili puder koji je osoba stavila na sebe – proizvodi su tu da bi kroz neuobičajen način oglašavanja i promocije, stigli do potrošača. Kako su Facebook i Instagram mijenjali algoritme, tako su se polako stvorili drugi načini i potrebe kako plasirati proizvod krajnjem korisniku – kroz „obične“ ljude, kroz njihove profile, kroz njihove rutine i kroz njihove vlastite priče.

Baviti se tim poslom vanjskom promatraču (i hejteru svega novog i drugačijeg) naoko izgleda jednostavno i banalno, ali zapravo iza osobe koja na svojim profilima broji preko desetke tisuće, pa i stotine tisuće pratitelja (da ne govorim o milijunima) iza sebe ima cijelu mašineriju ljudi koja se bavi tim poslom.

O influencerima i samom fenomenu može se pričati zauvijek, no zaključak je sljedeći. Oni su izrasli upravo iz prethodnog hita „bloganja“. Dan danas mnogi influenceri i dalje vode svoje blogove ili pak, kako je to moderno danas, video verzije – vlogove.

Prva influencerica – Chiara Ferragni

Dotaknut ću se začetnice i zvijezde vodilje, a danas jedne od najutjecajnijih i najpoznatijih mladih osoba na svijetu – Chiare Ferragni.

Osoba čiji Instagram profil broji preko 12 milijuna pratitelja diljem svijeta, a čije bogatstvo broji milijune i milijune. Chiara je započela svoju karijeru prije 9 godina, kao i svi ostali influenceri danas – pišući blog i slikajući se sa „skupljim“ krpicama u svojem dvorištu ili nekim zanimljivim lokacijama. Pošto tada to nitko nije radio, blog je kroz godine skupljao sve više i više zainteresirane publike, a s time su dolazile i ponude dizajnera za suradnje. Ubrzo je oko sebe skupila tim koji se bavio njenim blogom, a blog je naravno prerasao u pravu web stranicu koja je nudila mnoštvo različitog sadržaja – od trendova u modnom svijetu, do raznih destinacija za putovanja. Popularnost je rasla, a proporcionalno je raslo i njeno bogatstvo, pa je 2015. godine uvrštena u Forbesovih „30 under 30“. Godine rada stvorile su joj i vlastiti modni brand i otvaranje dućana. Blog joj je, kao odskočna daska, pružio enormno carstvo koje sada ima sa svojih nepunih 31 godinu, a iza sebe tim preko 30 ljudi koji svakodnevno radi na njenom imidžu.

Upravo na primjeru Chiare možemo promatrati danas sve influencere, no opet, Instagram je donio novi val „pozantih faca“. Zaključiti možemo da je potrebno vrijeme da osoba od sebe napravi brand, ali i velika svota novca – pogotovo u današnje vrijeme kada se naplaćuje svaki Insta i Facebook klik. No kada se priča stvori,  može se postići mnogo toga.

Što znači biti influencer?

Influencer zapravo jest osoba koja svojim stilom života, stavovima, načinom razmišljanja, ponašanjem, utječe na druge osobe. Svakodnevno fotografiranje svog života, namještanje svakog pramena kose, raspoređivanja stvari na stolu za odličnu Insta fotku kada konobar donese savršeno vrući biftek na stol, promatranje koliko se ljudi kreće u pozadini gdje će se opaliti slika, samo je nekoliko svakodnevnih radnji na koje jedan influencer mora pripaziti. Da ne govorim o vlastitom izgledu i odjevnoj kombinaciji, o tome kako je ispala glazura na kolaču koji se treba prezentirati, jesu li ipak prekasno slikati tulipane treći dan otkad stoje u vodi, hoće li osvjetljenje za dobru fotku biti dobro na zamišljenom mjestu na putovanju. Sve su to moderne muke koje instagrameru život znače. Svaki follower, svaki like, svaki komentar izboren je trudom koje je on uložio u tu sliku. Naizgled samo običnu sliku, a zapravo pomno promišljen manevar.

Upravo su zato zanimljive tvrtkama i upravo zato su oni danas prva stanica svakog tko se želi oglašavati. Caka je „samo“ u tome da prodajni post i proizvod u njemu trebaju biti nonšalantno, realno i simpatično uključeni u priču – zvuči „jednostavno“, zar ne? Ipak, u toj domeni u pomoć uskaču agencije i stručni ljudi koji se time bave, tako da cijela priča koju influencer „prodaje“ postaje besprijekorno ispeglana. Ali o instagramerskim cakama, ciframa po postu, najpoznatijim facama i fenomenu vlogera, neki drugi put.

Share on Pinterest

Pet grešaka pri vođenju društvenih mreža

Vođenje društvenih mreža za vlastitu tvrtku ili klijenta uvelike se razlikuje od uređivanja osobnog profila, što mnogi zaboravljaju u naletu drugih, „ozbiljnijih“ poslovnih obaveza. Sve društvene mreže zahtijevaju posvećenost i strukturirano planiranje uz analizu. One nisu usputni zadatak koji se odrađuje „jer svi imaju Facebook page“. Bolji reach i objave koje doista pomažu prodaji ili jačanju imidža ne dolaze slučajno, a ovo je pet grešaka koje lako možete ispraviti kako biste unaprijedili sadržaj koji objavljujete:

  1. Izražena subjektivnost

Na osobnom profilu možda dobivate puno likeova na GoT referencu ili smiješnu fotografiju sa psićima. To ne znači da će ciljna publika nekog pagea dijeliti istu ljubav prema vašim interesima, već samo da se privatno družite s ljudima sličnih zanimacija. Ako tvrtka čiji profil vodite svojim objavama na Instagramu želi privući, primjerice, žensku tinejdžersku populaciju, nećete odabrati citate Carrie Bradshaw ispisane zlatnim slovima. Ta publika nije odrastala uz omiljenu newyoršku junakinju i njene cipele, pa nećete postići željeni engagement. Istražujte – vašu ciljnu publiku, njezine interese i reakcije.

  1. Ignoriranje upita

Profil na društvenoj mreži nije samo izlog, već i prodajni kanal. Zamislite da u prodavaonici upitate nekog djelatnika nešto o plaćanju ili dostupnim modelima, a on samo prođe kraj vas. Što biste svojim prijateljima rekli o tom dućanu? Sigurno ništa lijepo. Budite uslužni, ljubazni i potrudite se da vaš odgovor ne izgleda kao da ga je objavio loš bot. Jedino gore od ignoriranja je osorna komunikacija. Inzistirajte na tome da svaki upit bude riješen unutar 24 sata. Ukoliko sami nemate vremena za veći angažman, zaposlite nekoga ili angažirajte komunikacijsku agenciju. 😉

  1. Uzimanje tuđeg sadržaja

Ne samo što se time zadire u nečija autorska prava, nego se priprema potencijalna bombastična krizna situacija. Uložite vrijeme i novac u osmišljavanje i pripremu vlastitog sadržaja. Ako imate agenciju, omogućite joj pristup potrebnim materijalima i ne oslanjajte se na fotografije koje objavljujete već godinama u krug na društvenim mrežama. Ako ne biste postavili isti billboard svake godine, zašto biste to činili online? Osvojite pažnju korisnika novim, originalnim idejama – sigurno će se isplatiti.

  1. Neprimjerena komunikacija i šale

Naravno, važno je to ne činiti namjerno, iako su neki slučajevi uvredljive komunikacije na pojedinim stranicama čak i u Hrvatskoj dobili medijsku pažnju. Jedan ugostiteljski objekt tako se branio „autonomijom CM-a“ i slobodom načina komunikacije na vlastitom pageu. Ti argumenti zvuče logično, no nikome ne bismo preporučili da vrijeđaju kritičare, uključuju se u raspravu s privatnog profila ili nagovaraju prijatelje da ih brane u komentarima. Ukoliko je netko osobito neugodan i ne prestaje kršiti Pravila ponašanja stranice, tu su opcije hide (sakrij) i ban (blokiraj). Što se humora tiče, ako niste satirična stranica niti stand up komičar, nije preporučljivo ulaziti u rizične forme. Ako ste u nedoumici, zamislite biste li voljeli da vam službenik u pošti uputi takav „smiješan“ komentar ili da doktor ispriča taj vic vašoj mami. Ne biste? Nemojte ga objaviti.

  1. Pretjerana samohvala

„Naša tvrtka je najbolja. Naručite naš proizvod, najkvalitetniji je na svijetu. Mi smo broj 1 svugdje ikad.“ I tako iz dana u dan. Čak i ako je tome slučaj, postoje i drugi načini komuniciranja dobrih strana tvrtke, usluge ili proizvoda bez prefiksa naj-. Upitajte korisnike za autentičan komentar i testimonijal – kako ste im pomogli, što cijene u vašem radu, zašto bi ponovno kupili vaš proizvod, što može biti bolje? Neka vas drugi hvale, pa makar uz pohvale došle i kritike – neće vam štetiti onoliko koliko umjetna samohvala može.

Share on Pinterest