New bear on the block!

Voljeli biste raditi u komunikacijskoj agenciji? Jeste li sigurni? Stvarno, stvarno uvjereni? Ok, onda pročitajte kako izgleda agencijski život u Grizliju iz početničke perspektive iliti perspektive uplašenog uredskog miša među velikim glasnim medvjedima.

Moja priča neće početi s uobičajenom tvrdnjom da je to posao koji sam oduvijek željela. Razlog je jednostavan – kad sam bila mala, sposobnosti računala svodile su se na otvaranje disketa i igranje pasijansa. Nisam mogla ni zamisliti što ćemo sve jednog dana moći ostvariti pomoću tehnologije. Da ne spominjem da mobiteli tad kod nas nisu ni postojali. Sva sreća pa ljudi u računalnoj industriji imaju bolje znanje matematike od nas komunikacijskih stručnjaka, inače bismo i dalje na laptopima čistili minska polja umjesto stvarali online zajednice za naše klijente.

Ljubav prema komunikacijama rodila se početkom (pogrešnog) studija, pa sam hrabro i tvrdoglavo donijela nekoliko važnih životnih odluka (i razljutila roditelje) da bih jednog dana došla do sadašnjeg radnog mjesta – copywriting & 360°assistant. Iskreno, do upravo tog dana nisam znala što copywriter radi. Možda stoji kraj kopirke? Možda ručno prepisuje dokumente? Tko zna… Iako ga nisam sanjala od malena, sada mogu sa sigurnošću reći da radim posao iz snova.

Ideje su moja sredstva za rad. Riječima ih približavam drugim ljudima i tako kreiram željenu emociju i reakciju. U udžbeničkom slučaju, to bi bilo to, ali agencija nije pojedinac već team. Kod nas – uredska obitelj. Da bi svi zajedno bili uspješni, uz stvaralački proces osmišljavanja izvršavam i druge taskove. Takav način rada mi savršeno odgovara, jer zadatke najlakše i najkvalitetnije  rješavam kada ih je puno u isto vrijeme. I to s deadlineom na horizontu. Naravno samo je pitanje dana kad ću, iz silne želje za dokazivanjem i odgovarajućeg hordanja obaveza, doživjeti sudbinu Britney Spears iz 2007.

Poticajnom atmosferom smatram onu kada radim na tekstu poput ovog, sa slušalicama napola u ušima, usput slušajući razgovore kolegica i glazbu s radija, uz dva mobitela, s nekoliko zapisanih obaveza i puno više onih na pameti (jer ću ih teže zaboraviti ako stalno razmišljam o njima), te hrpom tabova u pozadini laptopa, jer skupljam inspiraciju ili odgovaram na važne poruke. I nevažne u pauzi. Da nije tako, bilo bi mi dosadno.

Kao što se vidi iz priloženog, imam mali problem s koncentracijom, zbog čega moji tekstovi imaju tendenciju prelaska iz pisanja nečeg službenog u raštrkanu hrpu nepovezanih osobnih informacija. Inače, imam ragdolla koji se zove Blue. Vidite. Ali od takvih nasumičnih podataka povezujem (bar se nadam) korisne ideje i koncepte.

Nisam oličenje jutarnje motivacije i često poželim, kao do nedavno, spavati do ručka. Ali na kraju radnog dana svaki put pomislim ostati duže i stvoriti još nešto što će se svidjeti timu, klijentima i njihovim korisnicima. To je energija zbog koje volim komunikacije, zbog koje volim Grizli. Nadam se da će ljubav postati obostrana. 🙂

Share on Pinterest